joomla social media module

Pustinja je mjesto susreta s živim Bogom i obraćenja

2016-12-03-II-advent-samostanIvan Krstitelj je biblijski lik kojeg nam Crkva pruža zbog njegova života, riječi i djela, za „duhovnog vodiča“ kroz vrijeme došaća ili adventa. Bio je čovjek pustinje, ali prije svega je bio Božji čovjek. Pojavio se kao pustinjski propovjednik, Božji glas u pustinji koji poziva svoje suvremenike i sunarodnjake na obraćenje: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Pustinja je uvijek u Bibliji bila mjesto Božje objave. Pustinje ne znači toliko odsutnost čovjeka koliko prisutnost Boga. Svojom je neobičnom pojavom Ivan, budući da ga je pustinja oblikovala, privlačio pozornost tražitelja Boga i znatiželjnika jer su u njemu naslućivali Božju prisutnost. Ovaj glasni pustinjski propovjednik upozorava i usmjerava pozornost svojih slušatelja na Onoga koji dolazi: Mesiju, tj. Isusa Krista. Ivan Krstitelj i nas upozorava na blizinu i nazočnost Onoga koji dolazi promijeniti povijest i živote ljudi. Ovo milosno vrijeme došašća i pustinja imaju nešto zajedničko: traže promjenu. Kao što se čovjek u pustinji mora promijeniti i prilagoditi pustinji i njezinim uvjetima ako želi preživjeti, tako i mi se moramo promijeniti u ovom vremenu iščekivanja i nade ako želimo doživjeti i iskusiti istinski susret sa Spasiteljem.Bog nas želi učiniti novim ljudima, ali za to se zahtjeva naša spremnost i hrabrost da se promijenimo, budemo drugačiji u našem odnosu prema Bogu i bližnjima. Pustinja je mjesto susreta s živim Bogom i obraćenja. Zbog toga je duh došašća duh pustinje. Ivan Krstitelj je i čovjek istine jer istina je odjek Božjeg glasa. Istina je braniteljica i zagovornica života. Zanimljivo je to biblijsko iskustvo da se Bogu u pustinji, mjestu prijetnje smrću, objavljuje kao Život. U pustinji, nad kojom lebdi sjena smrti, odzvanja Božji glas kao poziv na obraćenje i spremanje puta Gospodinu. Radi se o nagovještaju spasenja. Čuti i poslušati taj glas je početak našega obraćenja. Taj nas glas kroz osobni susret i obraćenje otvara Bogu. Preteča, kako Ivana nazivamo, je krstio vodom, krštenjem obraćenja. To je bio sam uvod u ono krštenje Duhom Kristovim kojim smo svi mi kršćani, Kristovi učenici, kršteni. Ivanovo krštenje je bilo znak odvajanja od grijeha i pokore. Ali to nije dovoljno. To je samo prvi korak. Nužan je i drugi korak: susreti Boga i s Njime se životno povezati. Na taj način živimo milost svoga krštenja Duhom Svetim.

Marko Bijelić, OP