joomla social media module

Krštenjem je Isus postao solidaran s čovjekom grešnikom

2017-01-08-k-g-samostanZemljopisno gledano, rijeka je Jordan, mjesto Isusova krštenja, za Židove bila granica između pustinje i obećane zemlje. Prijelaz rijeke Jordana je za Židove bio ulazak u obećanu zemlju i ispunjenje Božjih obećanja. I nama je Bog u svome sinu Isusu Kristu obećao sudjelovanje u njegovom životu. Upravo se po sakramentu krštenja, po kojem zadobijamo udioništvo u Božjem životu, ispunja to obećanje jer prelazimo iz pustinje i ropstva grijeha u novi i obećani Božji život. Na taj način postajemo "drugi Krist". Toga su bili svjesni Isusovi nasljedovatelji i učenici u Antiohiji kada su se prozvali "kršćani". Isusovo nas krštenje, kao i naše vlastito, podsjeća da Bog nije negdje daleko od nas, nego je u nama i pokraj nas. Otvorena nebesa i Božja objava u trenutku Isusova krštenja: "Ovo je sin moj, ljubljeni" vrijedi za svakog od nas. Mi smo djeca Božja, Božji ljudi. Krštenje je i poziv da dušom i tijelom, u životu, budemo istinska slika Božja: "drugi Krist".  Iako s blagdanom Gospodinova krštenja završava Božićno vrijeme, sam blagdan je usko povezan i navezan na Božićno otajstvo Isusova rođenja. Ono je nastavak otajstva Božjeg utjelovljenja. Bog ne samo da je postao čovjekom u Betlehemu nego na obali rijeke Jordana staje u red svih onih grešnika koji, čekajući na Ivanovo krštenje vodom, traže oproštenje grijeha. Krštenje na Jordanu je nastavak i produbljivanje Božje solidarnosti s čovjekom. Krštenjem je Isus postao solidaran s čovjekom grešnikom. Božja solidarnost s nama je dio njegova plana spasenja. Božjom solidarnošću započinje put našega preobraženja i postajanja novih ljudi, rođenih iz vode i Duha Svetoga za nov život. Novi život u nama nije naša zasluga nego je plod Božje solidarnosti milosti s nama. Naš konkretni kršćanski život (za)počinje u sakramentu krštenju, po kojem se neizmjernom Božjom ljubavlju pritjelovljujemo Kristu raspetom i proslavljenjom. Krštenjem smo uronuli u Kristov život, a Bog je ušao u naše srce. Po krštenju Bog je započeo novo zajedništvo s nama. Ostaje pitanje da li mi živimo svoje krštenje, odnosno to zajedništvo s Bogom. U tome je bit kršćanskog identiteta na temelju sakramentu krsta: zajedništvo s Bogom u Isusu Kristu po Duhu Svetom.

Marko Bijelić, OP