joomla social media module

Ali to ozdravljenje ne ostaje samo za fizičkom planu

2017-03-25-k-samostanJedan od najveselijih blagdana za Židove je Sukot ili blagdan Sjenica. Radi se o osmodnevnom hodočasničkom blagdanu radosti i svjetla koji se slavio u rujnu/listopadu u vrijeme branja grožđa. Kroz te dane Židovi su živjeli u sjenicama napravljenim od granja u znak sjećanja na putovanje pustinjom. Slavlje ovog blagdana je bilo također obilježeno zahvalom za žetvu i molitvom za kišu. Hodočasnici su uzlazili u Jeruzalem i u dnevnoj procesiji od bazena Siloam nosili vodu do Hrama za žrtvu ljevanicu, a u Hramu, u dvorištu za žene palili su ogromne baklje. Evanđelist Ivan će poglavlja 7-10 svoga evanđelja staviti u kontekst blagdana Sjenica. U okviru slavlja blagdana Sjenica događa se ozdravljenje slijepca od rođenja, koje će poslužiti Ivanu za obradu teme svjetla u okviru pitanja o Isusovom identitet. U Ivanovom evanđelju je Isus predstavljen kao „svjetlo svijeta“. To potvrđuje Isusova moć da povrati vid slijepcu. Život i svjetlo su usko povezani. Nema života bez svjetla. Doći na svjetlo znači roditi se. Isus ima moć otvoriti oči slijepcu i povratiti mu vid. Ali to ozdravljenje ne ostaje samo za fizičkom planu. Ono je uvijek usmjereno nutarnjem ozdravljenju, tj. prosvjetljenju: otvaranju očiju srca. U prvim je stoljećima za kršćane prosvjetljenje bio izraz za krsno obraćenje, a ozdravljenje slijepca simbol krštenja. Za Ivana je Isus svjetlo koje se pojavilo u tamnoj noći, u kojem se nalazi svijet. Po krštenju i snazi Duha Svetoga Isus želi rasvijetliti svaki kutak našeg srca i savjesti. Onaj koji je primio milost krštenja, koji je uronjen u Isusovu smrt i uskrsnuće, ne smije živjeti u tami grijeha i u noći zla. Korizmeno vrijeme je trenutak kada želimo i dopuštamo da „Svjetlo svijeta“ obasja ono što jesmo i što živimo. Svjetlo svijeta svijetli u tami i tama ga ne može obuzeti. Isus je svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Ono ljudsko srce osposobljuje da može gledati novim očima. Tko vjeruje i prihvaća Isusa kao svjetlo vlastite egzistencije i ide za njim, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost i radost života. Oslobođen je nutarnje sljepoće srca. Najgora sljepoća je onih koji ne žele vidjeti niti progledati. Takva sljepoća srca onemogućuje vjeru jer je kršćanska vjera u osnovi gledanje i promatranje Božje prisutnosti i ljubavi u vlastitom životu. Ako dođemo Isusu sa srcem i spremnošću da ljubimo, on će nam podariti svoje svjetlo, ozdraviti od sljepoće duha i tada ćemo progledati novim očima srca.

Marko Bijelić, OP