joomla social media module

Zato su nam Tijelo i Krv Sina Božjega zalog vječne baštine...

2017-06-14-samostan-tijelovoU četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva slavimo Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. U središtu ove svetkovine je euharistija, sakrament i otajstvo (misterij) prisutnosti našega spasitelja Isusa Krista s nama i među nama do kraja svijeta. Ova svetkovina vjere je usko povezana s tajnom (otajstvom) euharistije, u kojoj nam naš Gospodin daje ono najbolje i najveće: samoga sebe. Uvodi nas u žrtvu predanja Isusa Krista u smrti na križu i uskrsnuće i njegovo uprisutnjenje u svetoj misi. Zatim nas podsjeća da u svetoj pričesti primamo Isusa Krista, kruh života vječnoga. U tijelu, koje je Krist za nas predao, i krvi koju je za nas prolio, darovana nam je trajna hrana i snaga za naš zemaljski hod. Također, napose kroz iskustvo tijelovskih procesija, posvješćuje nas na Kristovu trajnu prisutnost među nama. On nas prati na našem životnom putu, ostajući kod nas uprisutnjen u Presvetom Sakramentu oltara: kao pravi Bog i čovjek, s tijelom i dušom, s mesom i krvlju. Ta euharistijska prisutnost je utjelovljena prisutnost u euharistijskom otajstvu pod prilikama kruha i vina. Ona je Božja vjernost novom savezu s čovjekom, sklopljenom u prolivenoj krvi Isusa Krista, Sina Božjega. Stoga za nas je euharistija svetište Božje prisutnosti. Ona je izričaj Božje čežnje za čovjekom. Ona je Božja odluka da bude do konca svijeta s čovjekom. Svatko tko časti i prima dostojanstveno Presvetu Euharistiju i sam postaje svetište posvećeno Kristovom krvlju i životom. Primanjem euharistije, sakramenta Presvetog Tijela i Krvi Kristove, bivamo posvećeni i ulazimo u cjelovito zajedništvo s Bogom. Časteći i primajući Presveto Tijelo i Krv Kristovu osobno i slobodno prihvaćamo Savez spasenja s Bogom, dopuštajući da nas Bog posveti u cijelom našem življenju. Zato su nam Tijelo i Krv Sina Božjega zalog vječne baštine, odnosno vječnog života, napose u onoj mjeri koliko i sami nastavljamo Isusovo djelo, dijeleći i davajući svoj život drugima nakon primanja Isusova tijela i krvi. Euharistija je spomen-čin koji ima snagu preobrazbe, uvijek potičući na novo, a ne na ponavljanje staroga. Zbog toga euharistija nije nagrada ili zasluga naše vjere, kreposti ili kršćanskog života. Ona je čisti Božji dar, koji je ujedno naša potreba u ograničenostima, nedostacima i nedosljednostima vlastitog življenja vjere i odnosa s Bogom. Sv. Toma Akvinski je govorio da nas euharistija pobožanstvenjuje. Euharistija jest dar božanstva, ali koji odiše mirisom ljudskosti. Uistinu nas euharistija pobožanstvenjuje, čineći nas ljudskijima i bliskijima drugima, posebno u potrebama. To je ujedno put naše svetosti. Nema svetosti ako sebe ne učinimo svetohraništem, ako u našim srcima i životnim prilikama Krist nije stvarno vidljiv, prisutan i dostupan drugima.

Marko Bijelić, OP