joomla social media module

Traže se krotkost i poniznost srca

2017-07-08-14-samostanIsus je u očima većine njegovih suvremenika bio percipiran kao rabi, tj. učitelj, koji je poučavajući i propovijedajući Kraljevstvo nebesko, otkrivao Mudrost Božju, usmjerenu na puninu čovjekova života i smisao njegova postojanja. Ta objavljena Božja mudrost je posebno usmjerena k malenima i neznatnima. Radi se, prema biblijskom shvaćanju, o siromašnima: svima onima koji su svjesni svoje ovisnosti o Bogu. Za Isusa „mudri i umni“ su oni koji su samodostatni, koji se isključivo oslanjaju na sebe. Vjera uključuje tu ovisnost, tj. potrebu za Bogom. Bez Boga život nema puninu smisla. Trenuci molitve, kada se je Isus povlačio u osamu, razgovor i zajedništvo s Ocem nebeskim, znak su njegove ovisnost o Ocu, koju je rado prihvaćao i na koju je druge poticao. U Isusovom pozivu siromašnima, izmorenima i opterećenima, da „prihvate njegov jaram“ se krije poziv na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ona je ključ Božje mudrosti. Za nju nisu potrebne nikakve kvalifikacije. Ona je dostupna svakom čovjeku. Čovjek, time što je ljubljen od Boga, je osposobljen za ljubav, koja je služenje i zbog toga Isus govori o tom jarmu kao nečemu slatkome i lakome. Pri tome Isus govori o osobinama onih koji ga žele nasljedovati, prihvaćajući na sebe njegov jaram ljubavi. Traže se krotkost i poniznost srca. To su obilježja malenih i siromašnih, koji su se učinili ovisnima o Bogu. Krotkost je vjera u uspjeh Božje stvari na svijetu i odricanje od nasilnih mjera. Onaj tko se oslanja na Boga, odriče se sile i nasilja. Ljubav zazire od prisile. Isusov križ je znak Isusove krotkosti. Poniznost u svjetlu Biblije je način življenja ovisnosti o Bogu u odnosu prema ljudima. Ponizno srce uvijek ostaje otvoreno Bogu u uspjehu i u neuspjehu, u radosti i u žalosti, u životnim pobjedama i porazima. Bez poniznosti i krotkosti je teško prihvatiti i živjeti Božju volju, a time i pronaći svoj nutarnji mir i slobodu. Na prvi pogled nositi jaram, biti ujarmljen, znači izgubiti vlastitu slobodu. Za Isusa je samo onaj tko je spreman prihvatiti jaram ljubavi, služeći i ne bježeći od odgovornosti i dužnosti prema Bogu i bližnjima, istinski slobodan. Isusov izazov: „Uzmite jaram moj na sebe“ je poziv na istinsku slobodu. Usuditi se biti slobodan od sebe, samodostatnosti i egoizma je put prave slobode, koja je uvijek u ljubavi slobodna za druge i njihove potrebe. Oni koji su, poput Isusa, krotka i ponizna srca, žive taj zov vječne slobode.

Marko Bijelić, OP