joomla social media module

Isusova prispodoba o sijaču otkriva dramatičnost našega života

2017-07-15-15-samostanMatej donosi u svom evanđelju cjelinu ili blok od sedam Isusovih prispodoba. Prva prispodoba je o sijaču. Zanimljivo je da je to jedna od rijetkih prispodoba koje susrećemo u druga dva sinoptička evanđelja: Markovom i Lukinom. Kroz prispodobu, njezine simbolične slike i metafore Isus progovara o otajstvu (misteriju) Kraljevstva Božjega, otkrivajući slušateljima njegovu skrivenu prisutnost u življenoj stvarnosti. Prispodoba o sijaču je slikoviti Isusov govor o riječi Božjoj kao sjemenu što ga sijač obilno sije. Kroz slike sijanja, kojima nam je predočena sudbina sjemena, Isus ističe glavnu činjenicu: sjeme je posijano u našim životima. Božja Riječ se je utjelovila u svijetu. Ona je prisutna u životima ljudi. Često se to događa neprimjetno i skoro na skriveni način. Ona nam je darovana. To je glavna činjenica prispodobe. Sijač uvijek obavi svoj posao, ne štedeći na sjemenu. Ljubav je velikodušna. Bog nikoga neće zakinuti ili uskratiti milost svoje spasenjske riječi. Druga je stvar pitanje, koje je mučilo prvu Crkvu, zašto ta Riječ ne donese uvijek ploda. Zašto se Židovi nisu obratili? Zašto se plodovi te Riječi ne vide u životima mnogih kršćana u našem društvu i sredini? To ovisi o tlu. Tu se krije druga važna činjenica ove prispodobe: čovjek, koji prima Božju Riječ, mora biti pripremljen za nju. Božja riječ postaje u našem životu isključivo plodonosna ako dopustimo da bude u središtu našega života i srca. Ako je smjestimo na periferiju svoje egzistencije, ako „ugušimo“ njezin transformacijski potencijal zaokupljenošću sobom i svojim brigama, izostat će njezin milosni plod u našem životu. Različitost tla je slika različitosti kako se čovjek priprema i (d)očekuje Božju Riječ u svom životu. Bez suradnje s Božjom Riječju. ako je kršćanin ne shvati ozbiljno, izostat će žetva. Dobro i plodno tlo, koje omogućuje da sjeme dadne obilati rod, jest otvoreno, ponizno i poslušno srce, koje sluša, prima i živi po Božjoj Riječi. Nema obilate žetve, punine i obilje života (vječnoga) bez ukorijenjenosti i ustrajnosti u Božjoj Riječi. Isusova prispodoba o sijaču otkriva dramatičnost našega života. Nema zajamčenog uspjeha na kraju života. Čovjek ako ne surađuje s Bogom, ako se zatvori u sebe, svoje planove i želje, ako nije spreman u svom umiranju sebičnim interesima otvoriti se Božjoj Riječi, davajući joj prioritet na ljestvici svojih životnih snova, može ostati prazan, bez ploda, bez smisla. Drugim riječima bez vječne sreće.

Marko Bijelić, OP