joomla social media module

Strpljivo milosrđe je jedini način da kukolja bude što manje

2017-07-23-16-samostanJedna od složenijih Isusovih prispodobi jest ona o žitu i kukolju, kojom se Isus dotiče jednog od glavnih problema svake religije: pitanje zla u svijetu. U prispodobi Isusov stav je jasan: zlo ni u kojem slučaju ne dolazi od Boga. Zlo u svijetu među ljudima je djelo i zasluga Sotone, neprijatelja Boga i čovjeka. Druga tema koje se Isus dotiče ovom prispodobom je Božja strpljivost. Bog ne tolerira zlo, ali vjeruje u čovjeka i njegov potencijal za dobro budući da je njegov stvoritelj. Zlo će na kraju povijesti biti odstranjeno i uništeno, ali Bog u svom milosrđu strpljivo čeka obraćenje svakog grešnika. Čovjek je po svojoj naravi puno nestrpljiviji i skloniji suđenju, osudama i „katalogizaciji“. Kao što gospodar njive odbija zahtjev svojih slugu za hitnim djelovanjem i čišćenjem njive od kukolja, tako i Bog dopušta da dobri i zli rastu zajedno. Vrijeme razlučivanja jest žetva, odnosno smrt i konačni sud. Jedini kriterij za to su plodovi i djela koji svaki čovjek donese sa svojim životom. Gospodar njive u prispodobi je svjestan da u početnoj fazi kukolj jako sliči pšenici. Tek u vrijeme dozrijevanja klasa (vrijeme ploda) postaje puno vidljivija razlika između kukolja i pšenice. Zato gospodar njive ne želi ništa riskirati jer postoji opasnost da pri sabiranju kukolja se iščupa s njim i pšenica. Isplati se biti strpljiv i čekati obraćenje bar jednog grešnika. Zar nije Isus u drugim prispodobama pokazao kolika je radost Božja u obraćenju i spasenju svakog grešnika!? Drugo ime za ljubav je milosrđe koje je uvijek strpljivo. Bog je strpljiv i zna čekati. Jedna činjenica je jako ohrabrujuća za čovjeka: Bog se ne da obeshrabriti zlom u svijetu i u čovjeku. Ova evanđeoska strpljivost je jezgra kršćanske nade. Ali pri tome valja upozoriti da Božje strpljenje s grešnicima nije niti ikada može biti njega indiferencija ili ravnodušnost pred grijehom i zlom. U Božjim očima grijeh i zlo nemaju budućnost, ali grešnik ima nadu ako se obrati i odustane od zla i grešna puta. Ova prispodoba je poticaj nama, kršćanima i vjernicima, na strpljenje i nadu. Zlo i grijeh će biti poraženi. Ta vjera i pouzdanje u Božju pobjedu na kraju je temelj i razlog našega strpljenja. Strpljivo milosrđe je jedini način da kukolja bude što manje, a pšenice što više na njivi. Milosrđe ne uklanja konačni sud, ali daje grešniku posljednju šansu i prostor za obraćenje.

Marko Bijelić, OP