joomla social media module

Mi živimo od Božje dobrote i milosrđa

2017-09-16-24-samostanNa početku svakog euharistijskog slavlja prosimo oproštenje grijeha, ispovijedajući tako vjeru u Boga, Oca milosrđa i izvor oproštenja. Priznavajući svoju grešnost i kajući se za vlastite grijehe molimo Boga da nas očisti od svakoga zla, ali ujedno tražimo snagu praštanja. Naše pouzdanje u Božje smilovanje nad nama traži od nas spremnost na opraštanje. Koliko je to ozbiljna stvar i dio kršćanskog života, pokazuje i sama molitva „Oče naša“, u kojoj nas je Isus naučio moliti: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“. Također jedno od blaženstava glasi: „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“, s čime je usko povezano duhovno djelo milosrđa: uvredu oprostiti. Možda su najizravnije Isusove riječi o nužnosti opraštanja u životu vjerničke zajednice u njegovom odgovoru na Petrovo pitanje: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Isusov odgovor: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“ znači bezbrojno ili beskonačno. Za Isusa je jedna stvar jasna i temeljna: mjera opraštanja je opraštanje bez mjere. Isusova prispodoba o nepoštenom i(li)nepravednom sluzi (dužniku) poručuje da smo uvijek potrebni Božjeg oproštenja i zbog toga uvijek moramo opraštati jedni drugima. U konačnici Božje opraštanje nema granica. Bog se nikada ne umara opraštajući nam. Naše milosrđe i opraštanje nikada se ne mogu usporediti s Božjim. Bog je uvijek neizmjerno velikodušniji u milosrđu prema nama nego što mi možemo biti milosrdni prema nekome. Isusova ustrajnost na nužnosti opraštanja je ujedno podsjetnik i poziv na vjerodostojnost kršćanskog života. Bez opraštanja naš vjernički život se pretvara u licemjerje jer ne možemo biti vjerni nositelji Božje ljubavi, milosrđa i spasenja svim ljudima bez spremnosti otvorena srca primiti od Boga oprost i dati ga drugom čovjeku. Opraštanjem doprinosimo izgradnji Božjeg kraljevstva među ljudima. Mi živimo od Božje dobrote i milosrđa. Bog nas je u svome Sinu pomirio sa sobom. U Isusu Kristu mi smo zajednica otkupljenih, kojima je besplatno darovana snaga Božje ljubavi, milosrđa i praštanja. Ako ne opraštamo, ako nismo otvorena srca i iskreno spremni radosno darovati oproštenje drugima, sebe isključujemo iz te zajednice otkupljenih. Bez oprosta drugima dovodimo praktično u pitanje našu vjeru u Božji oprost i milosrđe nama jer opraštajući bližnjemu, ispovijedamo vjeru u Božje milosrđe i snagu njegove ljubavi koja nadilazi svaku našu ograničenost.

Marko Bijelić, OP