joomla social media module

Problem deklarativne vjere je u opasnosti od licemjerja

Lorenzo-Lotto-opUzimajući u obzir jasnu tvrdnju iz Jakovljeve poslanice da je vjera bez djela mrtva, shvaćamo da se Božja volja ne ispunja riječima ili usnama, nego konkretnim djelima u životu, tj. srcem. Naše riječi Bogu, naše molitve, ako nisu potvrđene i poduprte životom, ostat će na razini praznih obećanja. Vjera se potvrđuje i svjedoči djelima i životom, a ne riječima i dokumentima. Moramo imati na pameti da je Isus prispodobu o dva očeva sina, pozvana na rad u vinograd, uputio „glavarima svećeničkim i starješinama naroda“, koji su lijepo govorili o Bogu, održavali običaje i tradiciju vjere i hvalili se svojom vjerom, ali nisu izvršavali u poslušnosti volju Božju. Zato ih Isus na kraju upozorava i zaprepašćuje šokantnim zaključkom: „carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje“. Koje li ironije jer upravo su oni naučavali da carinici i bludnice, kao javni grešnici, sigurno se neće spasiti, dok ih Isus otvoreno upozorava da je veća mogućnost da se carinici i bludnice spase nego oni. To će evanđelja potvrditi, donoseći primjere obraćenja carinika i bludnica. Problem deklarativne vjere je u opasnosti od licemjerja, koje je uvijek jako na riječima i klimanju glavom ali bez odjeka i učinka u stvarnosti životne svakodnevice. Vjera se živi kao vjernost i poslušnost Isusu Kristu i Božjem Kraljevstvu, čega nema bez ozbiljnog shvaćanja i prakticiranja kršćanskog morala, odražavanja Božjih zapovijedi i branjenja autentičnih kršćanskih vrijednosti. Naravno da je živjeti tako danas zahtjevno i „košta“. Stvarna vjera uvijek ima „cijenu“ i posljedice za život jer njoj je stalo jedino da izvršava Božju volju, ne vlastitu ili ljudsku. Vjera će izgubiti svoju vjerodostojnost i iskrenost kada činjenje Božje volje zamijeni ispunjenjem vlastitih interesa, bilo koje vrste, i tako raskine vezu s praktičnim (kršćanskim) moralom. Zar nas Isus nije upozorio: „Neće ući u kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima“!? Danas naše društvo, a i crkva, pati od inflacije riječi. Na sve strane silna obećanja, deklaracije, namjere i sl., ali manjak i „suša“ konkretnih djela i akcija. Upravo zbog toga, kao kršćani i vjernici, pozvani smo biti „anti“ (suprotan) ili proročki znak u našem društvu: oni koji malo govore, ali puno čine. Ne trebamo puno govoriti i objašnjavati svoju vjeru drugima, prepustimo to konkretnim djelima naše ljubavi.

Marko Bijelić, OP