joomla social media module

Ne živimo isključivo za sebe nego za Boga i njegovu stvar

2017-10-07-27-samostanIsus je bio kritičan prema predstavnicima i vođama židovskog naroda, o čemu svjedoče neke njegove prispodobe, posebno ona o vinogradarima ubojicama, koja je svojevrsni nastavak njegove prispodobe o dvojici sinova. Starješine i glavari svećenički su se lako mogli prepoznati u okrutnim vinogradarima, koji nastoje prisvojiti ili oteti vinograd koji im je povjeren na upravljanje. Ovom im prispodobom Isus kritički predbacuje nedostatak ili manjak plodova istinskog obraćenja. Za evanđelista Mateja i prve kršćane u ovoj prispodobi je Isus nagovijestio ishod svoga života: smrt na križu. Posebno je sugestivan detalj da su okrutni vinogradari gospodareva sina izbacili iz vinograda i ubili, što je lako povezati s Isusovom smrću koja se dogodila izvan zidana Jeruzalema. Isusova smrt je kulminacija njegova spasenjskog poslanja: uvesti čovjeka u Kraljevstvo Božje, koje smo, kao kršćani i Kristovi učenici, pozvani i poslani graditi ili izgrađivati na zemlji. Isusova prispodoba je upozorenje da čovjek može ostati bez pristupa u Kraljevstvo Božje. Stoga Isus oštro ukorava vođe židovsko naroda: "Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!" Isusove riječi se tiču i nas. Bez plodova, bez vlastitog udioništva i suradnje u izgradnji Božjeg kraljevstva na zemlji, tj. bez rada u Božjem vinogradu, ne možemo biti dionici Božje vječnosti. Donijeti plod tj. urod znači preuzeti vlastitu odgovornost za život i milosti, koji su čisti Božji dar nama. Sve što imamo, primili smo od Boga kao milosni dar njegove ljubavi u svrhu našega poslanja na zemlji. Ne živimo isključivo za sebe nego za Boga i njegovu stvar. Sama činjenica kako se gospodar brine za svoj vinograd (posadio ga je, ogradio ga ogradom, iskopao u njemu tijesak i podigao kulu), znak je njegove ljubavi. Doista mu je stalo do tog vinograda. Bogu je stalo do nas i našega života. Brine se za nas. Imamo slobodu kako ćemo životom gospodariti. Ali nitko ne može izbjeći niti pobjeći od odgovornosti pred Bogom za svoj život. Ne možemo otkloniti trenutak odgovornosti kada ćemo biti pozvani dati urod svoga života. To je trenutak naše životne odgovornosti za milosti i talente koje smo primili od Boga. Možemo ga zlouporabiti, potrošiti u prazno, upropastiti ga, ali trenutak istine i odgovornosti pred Bogom nas uvijek čeka. Taj trenutak nas podsjeća da nismo vlasnici niti gospodari vlastitog života. Sami sebi ne možemo (za)jamčiti vječnost.

Marko Bijelić, OP