joomla social media module

Zašto su uzvanici prezreli i odbacili Kraljev poziv?

2017-10-14-samostan-28Isus Krist je središte našeg vjerničkog života. Zovemo se kršćanima po Isusu Kristu jer smo njegovi učenici. Naš kršćanski život je prije svega poziv. Pozvani smo izgrađivati kraljevstvo Božje u svijetu, svjedočeći vlastitim životom evanđelje. Nema življenja kršćanskog poziva bez zajedništva i osobnog odnosa s Isusom Kristom, našim Spasiteljem i Učiteljem. Sa svakim od nas Bog ima plan, svakome od nas je Bog dao vlastiti put za življenje ovoga poziva. Bez zajedništva s Bogom i bez vlastitog zajedništva u Crkvi, mističnom tijelu Kristovu, teško je doprinositi da kraljevstvo Božje raste među ljudima. Jedan od pojmova u Bibliji koji predstavlja i u sebi sadržava to zajedništvo je slika gozbe. Isusova prispodoba o kralju, koji priređuje veliku svadbenu gozbu, na poseban način progovara o pozivu na zajedništvo s Bogom i braćom i sestrama. Poziv na gozbu je Božja velikodušna ponuda čovječanstvu. Bog strpljivo čeka na svakog od nas. Svi smo mi uključeni u njegove planove. Svaki dan i tjedan smo neopozivo pozvani biti dionici blizine i nazočnosti Bože ljubavi, napose u sakramentu euharistije. Božja ljubav je glavni akter u našem kršćanskom životu. Mi smo samo uzvanici. Naše je čuti Božji poziv i doći na gozbu, tj. prihvatiti Božju blizinu i zajedništvo. Problem je kada se taj Božji poziv odbije ili zanemari. U Isusovoj prispodobi uzvanici "ne htjedoše doći. Oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju." Problem nastaje kada su nam u životu od Boga i njegova plana i poziva važnije druge stvari i sitnice. Zašto nemamo vremena i mjesta za Boga u vlastitom životnom planu? Zašto su uzvanici prezreli i odbacili Kraljev poziv? Nisu imali volje ni želje jer su to smatrali tlakom i teretom. Kad na svoju vjeru i Božji poziv gledamo kao na nešto što nam je nametnuto i što nas opterećuje, u čemu nema ni zrnaca radosti, tada ćemo lako prijeći preko Boga i njegovih planova s nama. Onaj tko nije gladan i žedan Boga, sigurno neće tražiti Božje zajedništvo. Svi mi imamo vlastite planove i računice u svakodnevici. Nismo spremni ih napustiti jer nismo spremni biti drugačiji. Nismo spremni riskirati s Bogom i onim novim što nam Bog donosi. Božji poziv odnosno vjera traže stav. Božji poziv možemo jedino prihvatiti ili odbiti. Nema neutralnosti ili odgađanja jer poziv vrijedi za ovaj trenutak mog života. On je dio moje svakodnevice.

 Marko Bijelić, OP