joomla social media module

Čovjek je stvoren na Božju sliku i zato pripada Bogu

2017-10-21-29-samostanBožja Riječ nas poučava da Bog, komu pripada sva vlast i čast i koji je jedini dostojan našeg klanjanja, zauzima prvo mjesto u našem životu. Dajući Bogu ono što mu pripada, uspostavljam pravi odnos s Bogom, koji ujedno postaje temelj za ispravni odnos prema svemu drugome. O tome govori tvrdnja Isusova odgovora: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje" na pitanje farizeja: "je li dopušteno dati porez caru? " Mi pripadamo Bogu jer sve što imamo i što jesmo jest dar Božje ljubavi. Darovati sebe Bogu je ujedno čin zahvalnosti Bogu. Pitanje o davanju poreza caru je trebalo farizejima i herodovcima poslužiti kao zamka odnosno stupica od riječi za Isusa. Pitanje je bi bilo samo platforma da mogu optužiti Isusa za pristranost. Ako Isus zauzme stav da ne treba dati platiti porez caru, optužit će ga za nepoštivanje vlasti, tj. da je pobunjenik i revolucionar. Ako odgovori pozitivno tada će ga moći optužit će ga za zaborav Boga jer rimskog (poganskog) cara izjednačuje s Bogom Jahvom. Isus je prozreo njihove namjere te ih naziva licemjerima, ističući time zloću i opakost njihovih srca. Zato Isus traži da pokažu novac, odnosno kovanicu, na kojem je bio otisnut tada lik rimskog cara Tiberija. Ističući da podaju, odnosno vrate, caru carevo, a Bogu Božje, Isus povlači jasnu crtu razdjelnicu između cara, tj. vlasti i Boga. Nijedna vlast niti bilo koji čovjek ne može se izjednačiti s Bogom. Ako je na novcu carev lik, tada on i pripada caru, te mu ga treba vratiti. Za nas kršćane to danas znači da ne možemo živjeti vjeru ili biti kršćani bez ljudskoga. Božansko treba ljudsko da se ostvari. Bog ne spašava čovjeka bez njegove čovječnosti ili ljudskosti. Isusovo utjelovljenje jasno pokazuje da Bog računa s nesavršenom ljudskom naravi u povijesti spasenja. Čovjek je stvoren na Božju sliku i zato pripada Bogu. Sve stvoreno pripada čovjeku, ali sam(o) čovjek pripada Bogu jer na sebi nosi Božji lik. Vratiti Bogu Božje znači vratiti sebe Bogu. Ljudsko srce pripada isključivo Bogu i to je smisao pobožnosti. To je također cilj i smisao našega postojanja i života. Zato svako ustrajavanje u grijehu i zlu jest otmica čovjeka od Boga, odnosno krađa od Boga. Cijeli naš život je usmjeren na vječnost. Sebe izručiti Onome kome pripadamo. Bez te istinske, jednostavne, ozbiljne i tople pobožnosti, predanja svoga srca Bogu, naše kršćanstvo i vjera će postati suhi, isprazni, beživotni.

Marko Bijelić, OP