joomla social media module

Samoljublje oduzima vjeri njezinu plodnost i uvjerljivost

2017-11-04-31-samostanU kritici farizeja i pismoznanaca Isus je (bio) neumoljiv. Svoje učenike ne upozorava na njihovo učenje nego na ponašanje, koje ne dolikuje zajednici njegovih učenika. Ta kritika vrijedi i za nas, vjernike, jer farizeji i pismoznanci su svojim životom trebali biti uzor vjerničkog života. Problematično u njihovim postupcima bila je njihova glad i pohlepa za slavom i priznanjima. Umjesto da im bude stalo jedino do Boga, njima je u srcu jedino stalo do samih sebe, da bude slavljeni i hvaljeni zbog svojih pobožnih čina. U nastojanju da budu "veliki" pred drugima, zaboravljaju biti maleni pred Bogom. Svojom vjerskim životom i pobožnošću se služe kako bi postigli ljudsku slavu, odbacujući služiti isključivo Bogu. Tražeći isključivo svoju slavu i ugled, u smislu da ih se vidi, da ih se pozdravlja, da ih se časti i slavi, sebe postavljaju na Božje mjesto. Ovime nas Isus upozorava na opasnost "svete" oholosti u našem vjerničkom življenju. Znak Isusova križa je sušta suprotnost takvom načinu življenja u žudnji za uzvisivanjem. Isus jasno upozorava: "Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." Tko je ispunjen samim sobom i vlastitom veličinom, ne može primiti Duha Svetoga, koji prati naš hod prema vječnosti. Dar vjere je Božji dar po Duhu Svetome, kojim smo pozvani proslavljati Boga, a ne sebe, u svijetu. Samoljublje oduzima vjeri njezinu plodnost i uvjerljivost. Samo u poniznosti srca, u njegovoj raspoloživosti i spremnosti služiti Bogu i svim ljudima, moguće je dati istinsko svjedočanstvo evanđelja. Sebeljublje čovjeka udaljuje od Boga. Nasuprot sebeljublja i oholosti stoji poniznost, predstavljena drvetom križa. Do Boga ne dolazimo uspinjući se na ljestvici moći, slave, časti i položaja nego spuštajući se i snizujući se u služenju drugomu kroz žrtvu i samodarivanje. Naša svakodnevica, u kojoj živimo i otkrivamo svoju malenost, je mjesto našeg uspona k Bogu kroz silaženje u ljubavi. Isusov učenik mora vjerodostojnost i neprijetvornost svoje vjere i ljubavi pokazati u svakodnevnim obavezama, u malenkosti svakodnevice. Tu se očituje iskrenost našega vjerničkog života. Kada se odlučimo za služiti drugima u svakodnevnom i uobičajenom životu, izabiremo put uzvišenja Bogu. Danas nas kršćane često opterećuje naše licemjerje i manjak vjerodostojnosti. Upravo zbog toga Isusov sukob s farizejima i dalje traje. Doduše danas se on ne vodi u predvorjima jeruzalemskog hrama ili na ulicama i trgovima Galileje, nego u našim kršćanskim srcima.

Marko Bijelić, OP