joomla social media module

Talenti i život se umnažaju i rastu konkretnim djelima ljubavi

2017-11-18-33-samostanŽivot je Božji dar povjeren svakome od nas. Taj dar nosi sa sobom i odgovornost. Odgovornost prema životu jest ujedno odgovornost pred Bogom za vlastite darove, vlastitu zadaću u životu, koju moram ispuniti. Život nije gotov dar, zaokružen ili savršen, nego ga svatko od nas mora dopuniti, dovršiti, usavršiti i podariti mu ljudski oblik, tj. trag i pečat vlastitog bića i osobnosti. Isusova prispodoba o talentima jasno upućuje da ne možemo pobjeći od te odgovornosti. Računica je jasna: gospodar će doći i nitko ne može izbjeći podastiranje završne računice. Zanimljiva je ta Božja logika ili matematika na temelju Isusova propovijedanja: Bog ne gleda konačni rezultat u vidu uspjeha. Bog nije opterećen ljudskom kulturom uspjeha u smislu imati, postići više, bolje od drugih. Kultura uspjeha se temelji na uspoređivanju, kompetitivnosti (natjecanju), konačnom i završnom rezultatu. Bog zastupa drugačiji pogled. Njegova logika i putovi su drugačijih od naših. Sportski rečeno, Boga ne zanima konačni rezultat na semaforu kad istekne posljednja sekunda utakmice života. Nema smisla uspoređivati ljude međusobno jer darovi i talenti su različiti. Uspoređivanje i mjerenje sebe na tuđoj ljestvici može u meni pobuditi zavist i nezadovoljstvo, koje lako prerastu u ljubomorno prebacivanju Bogu da je drugima dao više, učinio ih ljepšima ili dao im bolje i sjajnije talente. Nemamo svi istu mjeru, zadaću, poslanje. Jedan je dobio 5 talenata, drugi 2 a treći samo jedan. Svatko je od njih sam sebi mjera. Bog nas nije stvorio da budemo netko drugi, čak niti sv. Franjo ili Sv. Dominik ili sv. Terezija. Bog me je stvorio da budem ja pomoću darova koje mi je podario, koristeći ih na dobro sviju. Naravno da će se od onoga tko je dobio više, više i tražiti. Bog gleda cijeli život u smislu našega odnosa prema dobivenim talentima. Ključ je u našoj marljivosti i vjernosti, iz kojih se rađa zahvalnost. Problem trećeg sluge u prispodobi jesu njegovi strah, pasivnost i lijenost: „Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!“ Ovdje je važno ne zaboraviti na Isusovo upozorenje: tko želi svoj život sačuvati, na kraju će ga izgubiti. Ljubav ne tolerira pasivnost. Talenti i život se umnažaju i rastu konkretnim djelima ljubavi u otvorenosti prema bližnjima. Kad se zatvorimo u sebe, i živimo isključivo za sebe, misleći samo na sebe i svoje interese i računice, tada svoje talente (život) zakapamo. Ljubav svoju vjernost čuva odgovornošću.

Marko Bijelić, OP