joomla social media module

Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku

2017-11-25-samostan-k-kU središtu je Radosne vijesti ili evanđelja Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg. U kraljevstvo se Božje ulazi nasljedovanjem Isusa Krista, traženjem Boga i vršenjem Božje volje. Sam Isus je upozorio svoje slušatelje da dionici slave Kraljevstva nebeskoga neće biti oni kojima su usta puna Božjeg imena, ali ne vrše volju njegova Oca koji je na nebesima. Volja se Božja, izražena dvjema zapovijedima ljubavi, tiče prije svega našeg odnosa prema Bogu i prema bližnjemu. Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku, napose u potrebi jer nevidljivom Bogu služimo u vidljivom čovjeku. Za Isusa, koji se poistovjećuje s malenima, ugroženima, potlačenima, odbačenima, prezrenima, progonjenima, briga i služenje bližnjemu je raspoznajni znak onih koji su ga ozbiljno shvatili i prihvatili. Na posljednjem sudu će Isusu nastupiti kao Kralj i sudac. Siromašni, nevoljni i prezreni će biti naš sud. Naša će sudbina biti odlučena i definirana svjedočanstvom (ili manjkom) ljubavi, milosrđa i brige prema njima. To nesebično služenje u ljubavi i sebedarju je završni ispit za ulazak u nebesku slavu. Isusov kriterij je jasan i upozoravajući: "što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste" ili "što god ne učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni ne učiniste". Za Isusove učenike, kršćane, ljubav nije subjektivna formalnost na razini ideja ili principa, nego objektivna zadaća postojanja, umrežena odnosom prema Bogu u Isusu Kristu, koja otvara oči našoj vjeri da u licu braće u potrebi prepoznamo Isusovo patničko lice. Ljubav je konkretni stav ili držanje prema čovjeku do tebe. Ali ta ljubav se ne može svesti isključivo na milostinju. Naša briga za siromašne, malene i sve one koji su na rubu društva ima obrise kreativne ljubavi, koja pristupa drugome i vraća mu njegovo osobno i ljudsko dostojanstvo. Prema čovjeku, posebno koji je u potrebi, kršćanin se odnosi kao prema misteriju ili tajni Kristove prisutnosti među nama. Isusov poziv i imperativ ljubavi i milosrđa prema bližnjemu stavlja nam pred oči očitu povezanost između našega sadašnjeg života i vječnosti. Drugi čovjek ( u potrebi) je moj most ili veza između moje sadašnjosti i prolaznosti na zemlji i moje vječnosti poslije smrti. Briga za drugoga čovjeka je briga za vlastitu budućnost u vječnosti. Prihvaćajući vlastitu odgovornost za bližnjega u potrebi, kršćanin svjedoči o odgovornosti prema vlastitoj budućnosti i vječnosti, svjestan da njegova budućnost nije ništa drugo nego rezultat njegovih sadašnjih životnih držanja i životnih odluka.

Marko Bijelić, OP