joomla social media module

Započele korizmene tribine na Peščenici 2018.

2018-02-15-prva-naslovnaRedoviti profesor na Katoličkom bogoslovom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Tonči Matulić je održao izlaganje naslovljeno Ljudski život i spasenje. U svom prepoznatljivom stilu istaknuo je neka osnovna poimanja o životu i smrti, potkrijepljena brojnim živopisnim primjerima. Kazao je kako smo nekako nasjeli na obmanu sekulariziranih soteriologija koje dominiraju suvremenim dobom. I sami vjernici olako pristupaju brojnim vidovnjacima i onima koji koriste medijski prostor za neku vrstu zabave i opuštanja.

Kao središnju tezu je iznio konstataciju kako ljudi ne mogu sami sebe spasiti, te da bismo svi trebali postati svjesni dubine Augustinove rečenice prema kojoj je nemirno srce naše dok se ne smiri u Gospodinu našemu. Ta rečenica pokazuje da bismo trebali postati svjesni da se životni vijek ne da u beskonačno produžiti niti da bismo to željeli ukoliko nas bolest i starost priječe da živimo 'punim plućima'. U nekim dijelovima svoga predavanja je naveo određene misli Benedikta XVI. iz njegove enciklike U nadi spašeni u kojoj kritizira suvremene soteriologije koje su odmijenile vjerovanje da je naš jedini Spasitelj i Otkupitelj Isus Krist.

K tome je iznio i neke teze Željka Mardešića iz njegove knjige Rascjepi u svetom, u kojoj se između ostalog nalaze razmišljanja o suvremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji koja je golemo povjerenje imala u neizmjerni napredak i uspjehe, koji su polučili u konačnici sve drugo negoli je to sretno i bezbrižno čovječanstvo, a o čemu svjedoče grozote kojih smo bili svjedoci u XX. stoljeću, počevši od koncentracijskih logora, dvaju svjetskih ratova, domovinskog rata, Vukovara do Škabrnje. Potom je iznio i neke refleksije teoretičara Noblea koji ističe daljnje značajke vremena u kojem živimo a tiču se odnosa prema religiji i onome što je transcendentno.

Na koncu svog promišljanja prof. Matulić je iznio završne riječi ohrabrenja u smislu povratka istinskom vjerovanju u Boga Spasitelja koji jedini jamči da ovaj život u ovom vremenu unatoč brojnih pitanja s kojima se ne uspijevamo na primjeren način postaviti, ima smisla. U zanimljivoj raspravi koja je uslijedila problematizirana su još neka pitanja koja nisu bila dostatno dodirnuta ili protumačena u samom izlaganju, a koja se tiču konkretnije zauzetosti vjernika na brojnim područjima njihova djelovanja koja bi rezultirala 'boljim stanjem' u znanosti, umjetnosti, kulturi i politici.