joomla social media module

Jedini cilj Sotone je udaljiti nas od zajedništva s Bogom

2018-02-17-I-kor-samostanNakon krštenja na rijeci Jordanu, kada je Duh Sveti sišao nad Isusa, isti taj Duh neodoljivom snagom nagna ga u pustinju. Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji prethodi njegovom javnom djelovanju, koje je po evanđelistu Marku obilježeno propovijedanjem evanđelja Božjega (Radosne vijesti): „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Boravak u pustinji, biti sam u pustinji, biblijska je slika susreta s Bogom i sa samim sobom. U biblijskom kontekstu pustinja podsjeća na onih 40 godina što je Bog svoj narod vodio pustinjom. Tu se oblikovao Božji narod. Primio je od Boga Zakon. Sklopio s Bogom Savez. Bog je kroz pustinju svoj narod vodio, hranio, čuvao i pripremao za ulazak u obećanu zemlju. Odlaskom u pustinju, u nakani i želji da preispita sebe i vlastiti život, biblijski čovjek traži istinu o sebi i smisao svoga postojanja. Upravo je korizmeno vrijeme to za nas. Naći više vremena za sebe. Usuditi se ući u pustinju vlastitoga srca, u trenutke samoće i tišine, tamo gdje nas Bog čeka. Ali ne samo On nego i naš protivnik, Sotona, zavodnik i otac laži, sa svojim napastima i lažima. Zato je pustinja i mjesto napastovanja. I sam je Isus morao suočiti se s njegovim napastima. Na putu k susretu s Bogom, s vlastitom istinom i smislom, neizbježan je susret s napasnikom. Ne možemo duhovno rasti, napredovati i sazrijevati bez sučeljavanja s vlastitim napastima i slabostima. Sotona u pustinji predstavlja sve ono što ima moć nad nama i predstavlja opasnost gubitka slobode za Boga. Jedini cilj Sotone je udaljiti nas od zajedništva s Bogom, jedinog izvora istinske sreće i vječne radosti. Evanđelist Marko ne govori detaljno o samom sučeljavanju Isusa sa Sotonom. Marku je dovoljna spoznaja da je Isus pobijedio Sotonu. U toj činjenici jest naše ohrabrenje: oslonjeni na Isusa Krista i mi možemo oduprijeti se Sotoni i nadvladati ga. Isus je s nama u svakodnevnim kušnjama. Povjerenje u Isusa odgoni strah. Potrebno je samo povjerovati u evanđelje. Onaj tko vjeruje i živi evanđelje, taj živi s Bogom i Bog živi u njemu. On je pod Božjom zaštitom. Sam će Marko napisati da Isus u pustinji bijaše sa zvijerima. To je biblijska slika potpune prepuštenosti i izručenosti Božjoj zaštiti. Korizmeno vrijeme nas poziva na trenutke molitve u samoći i tišini kako bi se u životu oslobodili samodostatnosti i egzistencijalne usamljenosti. Kroz trenutke boravka u pustinji vlastitog srca otvaramo se Bogu da bi našli ohrabrenje i snagu krenuti u susret bližnjima.

Marko Bijelić, OP