joomla social media module

„Kvaliteta života u 'poodmakloj dobi'“

2018-02-22-II-naslovnaU drugoj korizmenoj tribini na Peščenici progovorio je docent s Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Damir Erceg koji se posebice bavi biomedicinom i zdravstvom, odnosno kliničkom farmakologijom. Tema izlaganja je bila "Kvaliteta života u 'poodmakloj dobi'". U uvodnom dijelu je statistički približio problematiku trendova koji se događaju o duljini života, o natalitetu i mortalitetu, te drugim čimbenicima koji pomažu shvatiti kako pristupiti fenomenu ljudske starosti. Što se tiče Hrvatske i u njoj na temelju podataka situacije nazočimo gotovo katastrofalnoj demografskoj situaciji koja čini probleme povezane sa starošću i bolestima još težima.


Zbog toga se iziskuje temeljito preispitivanje tog problema jer ljudi žive sve duže, i u pravilu žene žive duže od muškaraca. Nakon toga je naveo nekoliko misli sadašnjeg pape Franje koji u starijim osobama vidi prigodu za dublje razumijevanje života i vjere, kao i stanoviti blagoslov za sve one koji su spremni učiti. Na istom tragu su i misli Benedikta XVI, koji ističe da se kvaliteta neke civilizacije očituje ponajprije po tome na koji se način tretira starija populacija. Također je istaknuo kako se način života suvremenoga čovjeka uvelike izmijenio, i da u skladu s time treba tražiti moguća rješenja za ono što se naziva kvalitetom života u 'poodmakloj dobi'.

Među raznim primjerima koje je u video prezentaciji prikazao, dr. Erceg ističe i one primjere, gdje se 'starci' u poodmakloj dobi ne mire s time da budu 'na teret' drugima, već pokazuju čak i iznimne športske rezultate i pothvate. Prema njegovom mišljenju nadahnuće treba tražiti u osmišljenom i trajnom traženju onoga što oplemenjuje život nas i drugih osoba s kojima dolazimo u doticaj. U tom kontekstu je prikazan kratki dokumentarni film koji govori o odnosu sina prema ocu koji je ostario, a koji naizgled ponavlja glupa i iritirajuća pitanja. Sin se nakon uvijek istih pitanja ljuti na svoga oca misleći da je on pomalo 'prolupao'.

Nakon nekog vremena otac se ponovno vraća na istu klupu noseći sinu u rukama dnevnik njegovog djetinjstva u kojem je sin postavljao više puta isto pitanje, na koje je otac odgovarao s uvijek istom nježnošću i strpljivošću. Taj film kao i rasprava koja je uslijedila nakon izlaganja, pokazala je kako nam u budućoj situaciji slijedi temeljita potreba za preustrojstvom kako zdravstvenoga sustava, tako i preobrazbe našega duha u smislu što boljeg odnosa kojega imamo prema starima, bolesnima i onima koji su potrebni naše pomoći i blizine. Nešto će se očito događati na individualnoj razini, a nešto se mora mijenjati i na društvenoj razini, kako bismo što kvalitetnije pristupili činjenici da će mirovina možda dulje trajati negoli sama 'radna karijera', kada smo bili puno aktivniji i vjerojatno učinkovitiji u naših životnim ciljevima i pothvatima.