joomla social media module

„Soteriologija na umoru?“

2018-03-01-karlic-naslovnaNa trećoj korizmenoj tribini na Peščenici izlaganje je imao Ivan Karlić, pročelnik dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegova tema je bila Soteriologija na umoru? U predavanju je istaknuo sljedeće stvari. Soteriologija govori i istražuje djelo spasenja Isusa Krista i nastoji odgovoriti na pitanje: "Što je Isus Krist učinio za nas; koji su učinci njegova djelovanja; koje značenje ima za nas?" Drugim riječima, soteriologija razmišlja o Kristovu otkupiteljskom (spasenjskom) djelu. Spasenje je jedan od osnovnih i središnjih pojmova i tema kršćanske vjere; ono je i cilj (kršćanskog) života. U Crkvi je kršćanski govor o spasenju usredotočen na osobu Isusa Krista, čovjekova Spasitelja i Otkupitelja, „koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom", jer je čovjeka učinio „novim stvorenjem" po utjelovljenju, smrti i uskrsnuću.[1] Svi su ljudi potrebiti spasenja, odnosno oslobođenja od grijeha, jer „nitko se ne oslobađa od grijeha po samome sebi i svojom snagom, niti se uzdiže iznad samoga sebe; nitko se ne rješava posve svoje nemoći, ili samoće, ili ropstva. Svima je potreban Krist kao model, učitelj, osloboditelj, spasitelj, kao poživljavatelj".[2] Ovakvo razmišljanje nalazimo i u prvoj enciklici Ivana Pavla II., Redemptor hominis (1979.); Papa kaže da je „Otkupitelj čovjeka, Isus Krist, središte svemira i povijest" (I,1); otkupljenje je „spasenjsko djelo Isusa Krista" (III,19); Isus je „Spasitelj svih ljudi, jer je Sin Božji" (III,19).

Međutim, tvrdnjom „koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom", nije razjašnjeno - što je zapravo spasenje. Što znači spasenje za suvremenog čovjeka i kakvo mu spasenje treba navješćivati? U čemu se, uostalom, sastoji spasenje? Od čega trebamo biti spašeni; kako se to spasenje dogodilo, kako se sada događa i čemu vodi u budućnosti? Danas su ova pitanja ne manje važna nego li prije, ali su danas prisutna u drugačijim ambijentima, te su isprepletena s društvenim, ekonomskim, političkim, medicinskim i prirodoznanstvenim konotacijama.

Dakle, što znači: „Koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa..." u današnjem vremenu?  Sv. Ivan Pavao II. u jednom pismu na temu spasenja piše: „Budući da je spasenje potpuna i cjelovita stvarnost, tiče se čovjeka i svih ljudi, dodirujući uz to samu povijesnu i društvenu stvarnost. Ipak, spasenje se ne može svesti samo na ovozemaljske potrebe čovjeka i društva, niti se može postići samo igrom povijesne dijalektike. U konačnici čovjek nije sam svoj spasitelj: spasenje nadilazi ono što je ljudsko i zemaljsko, ono je dar odozgo. Nema samospasenja, nego samo Bog u Kristu spašava čovjeka".[3]

Na pitanje, kako današnji čovjek gleda na Boga i spasenje, poznati duhovnik i psiholog o. Mihaly Szentmartoni donosi zanimljivu shemu u kojoj predočava po četiri pozitivne i negativne slike o Bogu, koje utječu na duhovni život. Pozitivne slike Boga su: Bog Stvoritelj, koji je stvorio svakog čovjeka i po tome je svatko vrijedan; Bog dobri pastir, koji se aktivno brine za svakoga; Bog s majčinskim crtama, koji je otac izgubljenog sina; Bog suputnik i supatnik, koji je sućutan i samilostan. S druge, negativne, strane stoje sljedeće slike Boga: Bog strogi sudac koji kažnjava (je li On uzrok patnje?); Bog smrti, koji se protivi ljudskoj radosti te ispada zavidan i ljubomoran; Bog računovođa, koji sve bilježi u knjigu grijeha i zasluga, te Bog učinka, koji zahtijeva stalan napor i nadljudske pothvate da bi se postigla njegova milost i spasenje.