joomla social media module

Bog Abrahama, Izaka i Jakova ili Bog „filozofa i znanstvenika“

2018-03-08-pecnjak-naslovnaNa četvrtoj korizmenoj tribini na Peščenici izlaganje je imao Davor Pećnjak, profesor s Instituta za filozofiju u Zagrebu. On je odmah u uvodu odgovorio na čuveno pitanje koje je postavio Blaise Pascal daleke 1654. godine, a koje je bilo i naslov njegovog promišljanja. Riječ je, naime, o tome da se iz današnje perspektive kaže je li spojivo razmišljanje o istovjetnosti Boga Biblije s Bogom filozofa i znanstvenika. Samom Pascalu se to činilo kao nešto što se ne može spojiti jer je prevelika 'distanca' između biblijskog Boga i govora filozofa i znanstvenika njegovog doba, kao što postoji golema razlika između 'razuma' i 'srca'.

Ne ulazeći u pojedinosti profesor Davor Pećnjak je istaknuo kako u povijesti filozofije postoje raznovrsni dokazi za Božju egzistenciju koji su se odlikovali većom ili manjom suvislošću. Bilo je i filozofa kao što postoje i danas koji tome ne pridaju veliku važnost, kao što postoje i oni koji su neprijateljski raspoloženi prema takvim temama. Ustvrdio je da zato postoje različita stajališta o tome, i da se tome nije čuditi, jer od Platona i Aristotela postoje najrazličitiji pristupi koji se uvelike razlikuju od onoga što je za katolike i kršćane pojam Boga. Ti pristupi proizlaze izravno iz grčke filozofije, i njih je u velikoj mjeri nemoguće na istoj razini poistovjetiti s kršćanskim Bogom. Ipak, ta razmatranja kao i 'uloga' filozofije time nije zanijekana niti zanemarena, poglavito kada je riječ o racionalnom ispitivanju vjerskih sadržaja. U tom smislu svi dokazi koji su se tijekom povijesti formulirali za Božju egzistenciju imaju određenu važnost.

Među njima predavač je spomenuo ontološki dokaz svetog Anselma, kao i kozmološki dokaz. Tu je posrijedi pokušaj da se razumskim putem nastoji ukazati na Božje postojanje u ovom svijetu. Davor Pećnjak je svjestan da sami racionalni dokazi jedva da pokrivaju svu slojevitost ljudskoga življenja i time imaju relativnu važnost, poglavito zato što u konkretnom ljudskom življenju 'vladaju' neka druga pravila i isplivaju druga pitanja koja nisu prvotno filozofijske naravi. Filozofija uvijek nastupa naknadno. Zato je njegov odgovor na Pascalovo pitanje da i filozofija i cjelokupni život, koji se ima shvatiti kao prihvaćanje 'biblijskog Boga' idu zajedno.

Ključna riječ za ovu 'drugu zbilju' je predanje ili prihvaćanje. To je posebice uočljivo u slučaju Abrahama od kojega se traži po ljudskim kriterijima nesvakidašnja i neočekivana žrtva. Sve završava dobro s onima koji Bogu povjeruju. U plodonosnoj raspravi su se tražila još neka pojašnjenja ili preciziranja. Bilo je riječi o tome što zapravo znači biblijska vjera, koliko treba imati povjerenja prema različitim filozofskim pozicijama, i kako zapravo vjeru treba živjeti u odnosu razuma i vjere, a što se reflektiralo u životu velikog francuskog filozofa i znanstvenika Blaise Pascala.