joomla social media module

Grijeh protiv Duha Svetoga

rejectedEvanđelista Marka i njegovu zajednicu je mučilo pitanje: zašto je Isus, usprkos tome što ga je silno mnoštvo slijedilo i brojnih učinjenih čudesa i znakova, doživio neuspjeh u svom narodu? Isus se suočava s nerazumjevanjem i neprihvaćenjem od pismoznanaca i farizeja, vladajuće elite, ali i od onih njemu bliskih, vlastite obitelji i rodbine, koja dolazi po njega sa stavom: „Izvan sebe je! Treba ga silom obuzdati". U toj klimi sumnje i nepovjerenja pismoznanci vide i svjedoče Isusovim brojnim čudesima.

Činjenica je da oni ne stavljaju u pitanje da je Isus čudotvorac. Iako priznaju njegova čudesna ozdravljenja, njihov je zaključak negativan: „Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle!" U tom uvjerenju da čuda izvodi pomoću demona, razlog je njihova odbacivanja Isusa i njegova naučavanja. Za njih je Isus varalica i lažni prorok. Prema njihovom mišljenju Isus čini sva čudesa u ime Sotone, zle sile. Što više, optužuju ga da je Isus, u biti, opsjednut đavlom (Beelzebubom). To gledanje na Isusovo djelovanje kroz slijepoću vlastitog srca, otežanog predrasudama, izaziva kod Isusa odgovor, odnosno upozorenje na grijeh protiv Duha Svetoga, za koji nema oprosta. „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." Zašto tko pohuli na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka? Zato što se ovim grijehom čovjeka suprostavlja i(li) zatvara pred Bogom. Za evanđelista Isus čudesno ozdravlja snagom Božjeg duha. Duh Sveti je na djelu u Isusovim čudesnim zahvatima. Onaj tko to ne prepoznaje, odbijajući prihvatiti Isusova čudesa kao Božje djelovanje, zatvara se zbog vlastitih interesa ili predrasuda, u konačnici, pred Bogom jer ne dopušta da ga Duh Sveti dotakne i zahvati. Grijeh protiv Duha Svetoga je neoprostiv ne zbog Boga, nego zbog čovjeka, koji nije spreman prihvatiti Božje spasiteljsko djelo u Isusu. Takav čovjek se u svojoj slobodi svjesno odriče Boga, ne želeći biti u zajedništvu s Bogom. U srži taj grijeh je nijekanje istine (o Bogu), koja je vidljiva i djelatna u čovjekovom životu. Takav čovjek ostaje zarobljenik svojih predrasuda protiv Božjeg djelovanja, ne želeći prepoznati niti priznati Božju spasiteljsku silu i prisutnost u Isusu. Nijekanje toga je hula na Duha Svetoga, koja ne može zadobiti oproštenje budući da se u podlozi ovog grijeha radi o odbijanju obraćenja. Cijelo Isusovo javno djelovanje obilježeno je pozivom na obraćenje jer bez obraćenja nema ulaska u kraljevstvo nebesko. Obraćenjem čovjek pokazuje spremnost vjerovati Evanđelju i vršiti volju Oca nebeskoga. Stoga, hulom protiv Duha Svetoga čovjek se isključuje iz Isusove obitelji. Marko Bijelić OP