2017-08-11-n-p

XIX. tjedan kroz godinu / Nedjelja, 13. 8. 2017.

DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA: 1Kr 19,9a.11-13a; Ps 85,9ab.10-14; Rim 9,1-5; Mt 14,22-33

BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.

Svi se mi ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama teško nam je prepoznati gdje je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Tada nam se sve čini kao fantazija. Mi se utapamo a da je Bog Bog pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi do sumnje. A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi trebala 'raditi vjera' i povjerenje ako ne u momentima životnih kušnja i iskušenja?! Kad je sve normalno, tada nije teško vjerovati i imati povjerenje. Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju nema teškoće vjerovati i biti odvažan. Čovjek uza sve dvojbe u muci se obraća Bogu , moli pomoć. Bog ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Petar je 'realni' čovjek. Svi smo mi bliži Petru koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego li jednom stabilnom Ivanu. Isusov je i Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruko od Gospodina. Isus pruža ruku svakom 'utopljeniku'. Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio Bog. Nikada nismo ostavljeni. kako čovjek živi život duže sve više primjećuje, uza sva svoja odlučivanja, da se ipak ostvaruje volja Božja – da je Bog s nama i u nama. Kad se sve smirilo svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i predanja.