Križ kao svjedočanstvo vjere

ttrtFarizeji su patili od prevelike sigurnosti da oni znaju i poznaju Boga, njegove puteve i načine djelovanja. Na kraju zbog toga nisu povjerovali Isusu i njegovom evanđelju jer su bili toliko uvjereni u istinitost i ispravnost vlastitog mišljenja i pogleda na Isusa da su zapali u isključivost. Njihovo znanje odnosno pretjerana sigurnost u vlastitu ispravnost učinilo je njihovu vjeru slijepom. Kada Isus, nakon molitve, pita svoje učenike „A vi, što vi kažete tko sam ja?", želi saznati njihov stav prema njemu samom. Isus ih ne pita o tome što misle o njemu, nego što oni sami imaju kazati o njemu. U konačnici se radi o pitanju koje otvara vrata ispovijesti vjere, koja nije znanje nego životni stav. Isus želi čuti njihovo, ali i naše, svjedočanstvo o njemu.

Vjera nutrine postaje sigurna i čvrsta, tak kada je kadra izreći riječ svjedočanstva. Bez svjedočanstva života, ako nije odražena u življenju, vjera ostaje na razini informacije, tradicije ili znanja. Odgovoriti u svakodnevici života na pitanje „tko je Isus za mene" moguće je samo ako je čovjek preporođen Duhom Isusa Krista, prožet njegovom radosnom viješću (evanđeljem). Dati svjedočanstvo o vjeri u Isusa Krista pred drugim znak je da smo oslobođeni od straha da nam Isus bude središte života. Petar svojim odgovorom da je Isus Sin Božji, Mesija, pokazuje spremnost u nasljedovanju Isusa. U nastavku Isus govorom o odricanju, uzimanju križa i nasljedovanju njega, donosi jednu veliku novost za apostole u pogledu ispovijedanja i življenja vjere. Nema autentične, cjelovite i žive vjere u Isusa bez stvarnosti otajstva križa. Istinska vjera u Isusa Krista traži svjedočanstvo života u i po križu. U raspoloživosti za uzeti vlastiti križ, kao uvjet nasljedovanja Isusa Krista, se naslućuje odlučnost u odricanju od svake sebičnost i samodostatnosti, te otvorenost Bogu da u cijelosti oblikuje naš život, duh i tijelo. U križu se vidljive konkretne posljedice vjere za život. Kao što, s jedne strane, distanciranost ili udaljenost u životu od Isusa isključuje mogućnost vjerodostojnog svjedočanstva, isto tako, s druge strane, bez križa nema bliskosti, povezanosti s Isusom, niti se može biti njegovim učenikom. Isusovim se učenikom postaje odreknućem od sebe samoga, odreknućem od toga da budemo gospodari samih sebe. Isus je u jednoj stvari jasan: ako želimo novost života vječnoga, moramo proći kroz iskustvo smrti, kroz umiranje vlastitoga ega. Odreknuće od sebe je uskraćivanje, teški i zahtjevni zadatak, egu da gospodari na nad nama samima. Ako ne umremo sebi, ako se ne odreknemo vlastitoga egoizma, i na taj način ispraznimo središe vlastitog života, Isus Krist, Put, Istina i Život, ne može biti u središtu života. Cilj uzimanja križa je da na kraju ne živimo po sebi, vlastitom egu, nego po Isusu Kristu. Marko Bijelić OP