Marta i Marija se komplementiraju

jesus-mary-and-marthaObitelj Lazara, Marta i Marije u Betaniji, udaljenoj svega tri kilometra od Jeruzalema, je bila mjesto kamo je Isus sa svojim učenicima rado navraćao. Očito je Isus bio kućni prijatelj te obitelji, što će Ivan posvjedočiti u evanđelju: „A Isus ljubljaše Martu i njezinuj sestru i Lazara" (Iv 11,5). Luka donosi jednu zgodu iz Isusova posjeta njihovom domu. Radi se o situaciji i reakciji, odnosno ponašanju Marte i Marije prema Isusovoj prisutnosti u njihom domu. Kasnije će kršćanska duhovnost razviti određenu tipologiju kršćanskog života, vodeći se ponašnjem ovih sestara, često nepravedno ih suprostavljajući: kontemplativni i aktivni kršćanski život. Stavovi Marte i Marije se ne isključuju nego se nadopunjuju. Oni nisu suprostavljeni nego se komplementiraju.

U Marti možemo prepoznati stav mnogih kršćana koji vjeru doživljaju i žive kao obvezu ili dužnost. Kršćani ne mogu pobjeći od služenja Bogu. Onaj tko služi Bogu, otvara se i ljubavi prema konkretnom čovjeku, bližnjemu. U Mariji, Martinoj mlađoj sestri, koja „sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu", prepoznajemo stav zanesenosti i prepuštenosti Božjoj blizini. To je stav prijateljstva. Kršćanstvo se ne temelji isključivo na pukom ili formalnom ispunjavanju propisa, zadataka ili normi, iako bi bez svijesti odgovornosti naša kršćanska ljubav postala nešto anamorfno i apstrakno, tj. neprepoznatljivo, nego teži zajedništvu i prijateljstvu s Bogom. Vjera traži i zahtijeva susret s Bogom „licem u lice". Milost mi ne stvaramo, nju primamo. Ona je dar, koji traži raspoloživost i otvorenost bića srcem i životom. U središtu otajstva naše vjere nije naš aktivizam, ono što činimo, nego naša raspoloživost i poslušnost Bogu i onome što On čini za nas. Kontemplacija kao molitveni stav ne rađa se iz naše sposobnosti Bog motriti nego iz našeg traženja Božje blizine i njegova pogleda: biti pred Božjim pogledom i sebe promatrati u njegovu pogledu. Usuditi se promatrati vlastito srce u neistraživoj dubini Božjeg srca. Na vlastitu primjedbu Isusa da opomene i „pokrene" Mariju, Marta od Isusa dobiva svojevrsnu blagu kritiku: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti!" Isus Marti ne prebacuje njezino služenje, nego njezinu brigu ili zabrinutost. Ono što je jedino bitno za naš kršćanski život je živjeti otajstvo Božje ljubavi, što je nemoguće bez otvorenosti tom otajstvu. Naše služenje bez Boga i njegove ljubavi, iskustva spašenosti, (p)ostaje besplodno: nema izvora na kojem se ljudsko može hraniti i postati doista sposobno za tu ljubav. Ali i bez služenja, ljubav ne postaje život, Božja ljubav se ne utjelovljuje u i po nama. Stoga, Marta i Marija ne mogu jedna bez druge. Marko Bijelić OP