Ne boj se!

tsrKao kršćani, Kristovi učenici, vjerujemo u Evanđelje, Radosnu vijest o Božjem spasenjskom pohodu i zahvatu u povijest čovječanstva. Zbog toga je u središtu naše vjere ispovijest da je Bog s nama. Bog nam je poslao svoga Sina da bude zauvijek Emmanuel – S nama Bog. U toj perspektivi Božje nazočnosti i zajedništva s nama, razumljivo je, vjerujući da nas je Bog pohodio svojim spasenjem, da nismo bića straha. Strah je čovjekova vjerna sjenka od iskona, koja ga podsjeća na njegovu ograničenost i determeniranost. Ali mi, kršćani, imamo važnu životnu spoznaju i iskustvo, proizašlo iz otvorenosti Kristu, Božjoj utjelovljenoj riječi: vjera svladava i pobjeđuje svaki strah. Znakovita je situacija u kojoj se je našao Josip, Marijin zaručnik. Nakon što je Marija ostala trudna djelovanjem Duha Svetoga, potajno je smišljao kako da Mariju potajice otpusti, tj. razvrgne zaruke jer je nije htio izvrgnuti javnoj sramoti.

Ali Božjim uplivom po anđelu u njegovu snu: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju", Josip obnavlja žar svoje vjere. Vođen Božjim namislom Josip shvaća u novonastaloj dramtičnoj situaciji svoju dvostruku ulogu i poslanje u Božjem planu spasenja: biti Isusov skrbnik i Marijin muž. Povjerenjem u Božji naum i providnost Josip nadilazi vlastite strahove. Ostavlja vlastite snove i interese po strani, dajući prednost i prioritet Božjim snovima i planovima. Zapravo, došašće je vrijeme kada odzvanja taj Božji poziv i podsjetnik Josipu i u našim ušima i nutrini: " Ne boj se!" Prihvati Božji naum spasenja. U tome je smisao Božića. Bog postaje jedan od nas da bismo mi (p)ostali njegova stvorenja. Strah sputava čovjeka u njegovoj slobodi i orginalnosti. Strah je prepreka na putu čovjekova ostvarenja po Božjem planu. Strah nas onesposobljuje za istinsku ljubav. Bog ne traži robove, sluge ili robote. On čezne za čovjekom koji će ga slobodno i bez straha primiti. U srcu okovanom strahom nema mjesta za metanoju (preobrazbu ili obraćenje). Bog je došao među ljude da bi ih svojom prisutnošću ohrabrio. Vjera u zagrljaju straha nije spremna za ljubav. Hrabrost povezuje ljubav i vjeru. Nada je hrabrost darovana djelatnom Božjom blizinom. Marija i Josip su primjeri hrabrosti vjere. Marija postaje Majka Božja zahvaljujući hrabrosti, dok će Josip, nadilazeći zidove strahova, prihvatiti svoju odgovornost u Božjem planu spasenja. Čovjek pobjeđuje svaki strah dok je na Božjem putu, dok surađuje s Božjom milošću i usmjerava svoj život putem evanđelja. U čemu je klica biblijske hrabrosti, koja čovjeku pomaže pobijediti sve vrste strahova, pa čak i onu od smrti? Marija, Josip i toliki brojni biblijski likovi svjedoče da je ključ u vjeri, shvaćenoj i življenoj kao povjerenju, predanju, poslušnosti i pouzdanju u Božju dobrotu, koja je u srži iskustva Božje blizine. Marko Bijelić OP