Božja prisutnost u obitelji

AAABlagdan svete Nazaretske Obitelji podsjetnik je i upozorenje o svetom i nepovredivom značaju obitelji i njezinoj ljepoti u Božjoj promisli. Sam Bog ulazi u zajedništvo ljudske obitelji. Bog je oblikovao Nazaretsku Obitelj dajući joj svoga Sina kao životno središte. Život svete Obitelje, napose epizoda njihova bijega u Egipat, pokazuje da je život roditelja određen brigom za djecu koju odgajaju. Kroz život obitelji roditelji uvode djecu u život i shvaćanje stvarnosti. Sveta nazaretska obitelj u međusobnoj ljubavi i radosti uzor i model je svakoj vjerničkoj obitelji u brizi za rast i odgoj djece. Sigurnost koja obitelj nudi djeci nužna je za njihovo sazrijevanje kao odgovornih osoba. Svaki Božji dar nosi sabom i odgovornost pred Bogom za taj dar. Pri tome vjera igra važnu ulogu jer ona je dragocjeni dar za budućnost, za spasenje i vječnost, koji roditelji trebaju njegovati vlastitim primjerom u svojoj djeci.

Odgajanje u vjeri nije stavljanje "etikete" da bi se razlikovali od drugih, nego je otkrivanje vlastite i tuđe posebnosti u Božji očima. U vjeri roditelji primaju djecu kao posebni Božji dar. U tome je svetost života, koja traži potporu ljubavi oca i majke. Luka će jasno reći da je Isus rastao "u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi". Time naglašava ljubav, predanost i vjernost Svete Obitelji. To je ozračje u kojem Isus raste i sazrijeva kao dijete, kao pravi čovjek. Sam Bog ne zaobilazi i ne bježi od života obitelji nego ga posvećuje kao jednu od nadragocjenijih stvarnosti ljudskoga života. Marija, kao njegova majka, i Josip kao njegov hranitelj i odgojitelj, prihvaćaju Isusa kao Božji dar. To je lekcija svete Obitelji svakoj obitelji: prihvatiti život kao Božji dar, otkrivajući istinu da nisu gospodari života svoje djece, nego njihovi čuvari. Roditelji ne čuvaju život svoje djece samo od svake fizičke opasnost nego i od duhovne u smislu grijeha i vječne propasti. Radi se o duhovnoj odgovornosti. Bez vjere, u smislu vjernosti Bogu, nemoguće je biti čuvar duhovnog integriteta i perspektive života djece. Zbog toga, otajstvo života svete Obitelji je moguće shvatiti jedino iz kuta vjere i čovjekoljublja. To su dva najvažnija zadatka u životu i odgoju svake kršćanske obitelji. Te dvije dimenzije ljudskoga života čovjeka otvaraju Božjoj prisutnosti. Kroz Božju nazočnost život obitelji poprima posebni sjaj istinske ljubavi, kojom je zračila obitelj Isusa, Marije i Josipa budući da je sveta Nazaretska Obitelj bila mjesto zajedništva, prostor molitve i škola Evanđelja. Velika je žalost i tragedija što su mnoge obitelji "osakaćene" i osiromašene iskustvom obiteljskog nasilja, zatvorenosti i podjela. U takvoj obiteljskoj atmosferi djeca ostaju u dubini svoga bića povrijeđena, "izgubljena" i sablažnjena. Marko Bijelić OP