Ivanov himan Božje ljubavi

535251 36369493Od sva četiri evanđelja Ivanovo je najmlađe i u pogledu jezika, stila, slika i pojmova se razlikuje od sinoptika (Marko, Matej i Luka). Sadržajno Ivanovo evanđelje ima svoj vlastiti, prepoznatljivi teološki profil, koji je uveliko kristološki određen. U središtu Ivanova evanđelja je Isus, Božji poslanik, onaj koji je od Boga poslan i koji posreduje život svijetu. Ova kristocentričnost Ivanova evanđelja je uočljiva već u prvim recima Ivanova evanđelja, u njegovom proslovu ili uvodnom himnu o predsvjetskom bivstvovanju "riječi" kod Boga. Radi se o uvodnom tekstu u Ivanovo evanđelje, čija je uloga otvoriti dublji smisao povijesti o Isusu koja slijedi. Ovaj himan ili pjesma jest, po svom sadržaju, ispovijest Ivanove vjerničke zajednice o Isusu, Riječi Božjoj, njegovu značenju za stvaranje i za same vjernike.

Prvi dio himna govori o sveopćem značenju Riječi za cijelo stvorenje, drugi dio je sama ispovijest zajednice. Samim proslovom Ivan poziva svoje čitatelje da svoju pozornost u potpunosti usmjere na Isusa jer se u njemu objavljuje Bog:"Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani." Na taj način se ostvaruje novi odnos između Boga i čovjeka, koji odsada po Isusu počiva na sličnosti i prihvaćanju Božje ljubavi budući da "milost i istina nasta po Isusu". Bez otvorenosti i prihvaćanja Božje ljubavi nema života vjernika i kršćanske zajednice. Vjernički život kršćanina i same zajednice uvjetovan je i usmjeren dinamizom ljubavi primljenoj od Oca. Onaj tko prima ljubav od Oca nebeskog, svjedoči i priopćava tu ljubav drugom čovjeku odnosno bližnjemu. Bog se je utjelovio i objavio u ljudskom da bi se čovjek mogao ostvariti kao osoba, rasteći u ljubavi. Riječ koja je tijelom postala, postala je čovjekom u njegovoj slabosti. Upravo u čovjekovoj slabosti dolazi najviše do izražaja Božja vjernost. Bez vjernosti nema ljubavi. Ljubav je istinita kada je vjerna. Bez vjernosti istinitost (iskrenost) ljubavi je uvijek upitna. Proslov Ivanova evanđelja nas podsjeća da čovjek ima po i u Isusu Kristu božansko podrijetlo. Zato uvod u Ivanovo evanđelje shvaćamo kao himan Božje ljubavi za cijelo čovječanstvo. Ono govori o Božjoj zaljubljenosti u čovjeka, njegovoj vjernosti čovjeku i optimizmu glede čovjeka. Samo u ljubavi, shvaćenoj kao čistom sebedarju, izrečenom kroz vjernost, čovjek može otkriti i naslutiti vlastito, darovano božansko podrijetlo. Oni, koji kroz sebedarje drugima, otvaraju se Božjoj ljubavi, primaju moć da postanu djeca Božja. Nitko se ne rađa kao dijete Božje nego se to postaje prihvaćanjem Isusa Krista, utjelovljene Božje ljubavi, kao Božjeg nauma vlastite egzistencije. U konačnici za Ivana je jedna stvar jasna: nema života niti spasenja bez dara vjere u smislu otvaranja Riječi u vjeri. Marko Bijelić OP