Krštenje otkriva naš identitet

max-andrey-AmE0Rh8TMBs-unsplash 20191230105839985681Kršćanski život započinje krštenjem kada postajemo djeca Božja. Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, po kojem smo rođeni kao djeca Božja na novi i božanski život. Sama Božja objava (teofanija) na Isusovom krštenju: "Ovo je moj sin Ljubljeni, u njemu mi sva milina!" govori o našem dostojanstvu po sakramentu krštenja. Iste riječi Bog govori za svakoga krštenika. Po krštenju je svaki vjernik djelovanjem Duha Svetoga, koji nam pomaže da se otvorimo za primanje Božje milosti, usko povezan s Kristom, Sinom Božjim i priključen Crkvi, njegovom mističnom tijelu. Krštenje dolazi od Krista i vodi Kristu. Krštenje svakog krštenika podsjeća da je Kristov budući da je u ime Isusovo kršten.

Sam Isus je na rijeci Jordanu tražio od Ivana krštenje. Ivan je krstio krštenjem obraćenja, ali je navijestio da će Isus krstiti krštenjem ognjem i Duhom Svetim. Silazeći u vode Jordana i dopuštajući da ga Ivan Krstitelj krsti, na taj način je očitovana Božja solidarnost sa svim grešnicima, Isus je osposobio vode svih vremena da čiste ljudsku dušu. Krštenje je kupelj: unutarnje pranje vodom ili čišćenje. Ono je znak da nas u krštenju Božji Duh Sveti čisti. Krštenje je na jedan način uvijek čišćenje, ne tijela, nego duše od ljage i "prljavštine" starog istočnog (kod krštenje djece) ali i svakog osobnog grijeha (kod krštenja odraslih). Na Veliki petak, na Kalvariji, iz Isusova probodenoga boka potekla je krv i voda. Voda iz Spasiteljeva srca predoznačava krštenje. Zato krštenje ima korijen u Isusovoj ljubavi i proizlazi iz njegovih rana, spasenjske žrtve i otkupiteljske smrti za nas. Smisao i dubinu krštenja nemoguće je razumjeti bez Spasiteljeva križa. Ono struji od križa i privezuje nas za križ. U krštenju postajemo djeca Božja ali i braća i sestre Krista raspetoga i uskrsloga. Krštenjem čovjek postaje spašen, otkupljen i oslobođen. U Ivanovom evanđelju sam će Isus ustvrditi: "Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje" (Iv 3,5). Po krštenju na određeni način umiremo i uskrisavamo s Kristom te započinjemo novi život s njime. U tom kontekstu krštenje je uvijek novo rođenje: početak novog života u Kristu i ulazak u Božji život. Krštenje nas, kao članove Crkve, Božjeg naroda, oslobođa od (istočnog) grijeha (odvojenosti od Boga) za novi osobni odnos prijateljstva s Bogom i novi život u Kristu, koji zahtijeva novi način ili stil života, potpomognut od strane Duha Svetoga. Budući da je krštenje savez s Bogom, traži od čovjeka odluku i osobni pristanak. U tom svjetlu krštenje traži od krštenika potvrdu životom vjere da doista njegov život pripada Kristu u duhu Pavlovih riječi: "Živimo li dakle ili umiremo, Gospodinovi smo" (Rim 14,8).