Usponi i silasci s brda Tabor

Akin-TRANSFIGURATIONGovor o Isusovom preobraženju Očevom slavom, kada mu haljine postadoše bijele kao svjetlost i lice sjajno poput sunca, u osami na gori pred trojicom izabranih učenika: Petrom, Ivanom i Jakovom, nužno je staviti u kontekst Isusova prvog navještaja vlastite muke, smrti i uskrsnuća kada Isus dolazi u sukob s Petrom zbog njegova protivljenja takvom ishodu Isusova života. Križ uvijek prati sjena sablazni. Vizija preobraženoga Gospodina pred učenicima se događa upravo na početku Isusova hoda prema Jeruzalemu, mjestu muke i smrti.

Iskustvo preobraženja je trebalo zaštiti učenike od sablazni mučnog pogleda na učitelja na drvu križu. Apostoli su bili svjedoci Isusove slave i života u Bogu, koja čeka svakog Isusova učenika. Da bi se ušlo u tu slavu, mora se zakoračiti preko praga križa, mjesto umiranja u sebi i nesebičnog služenja za dobro i spasenje drugih. Po križu i uskrsnuću Isusa Krista svima nama je pripravljen život u vječnosti, kojeg smo po Božjoj milosti dionici već sada na zemlji. Svi smo već po sakramementu krštenja primili dostojanstvo djece Božje, zaodjeveni smo u haljine božanskog života, koje nosimo živeći vjeru. Korizma je milosno vrijeme kada se trudimo oko vlastite nutarnje preobrazbe budući da je život vjere u svojoj biti preobraženi život, rasvjetljen svjetlom darovane vječnosti. Događaj preobraženja nas stavlja u perspektivu Isusova uskrsnuća, u kojoj shvaćamo istinski smisao našega zemaljskoga hoda u vjeri: punina života u vječnosti. Svi mi u dubini svoga srca žudimo za tim iskustvom slave i neizrecivog mira, koje je ekvivalent onoj sreći za kojom svaki čovjek, i vjernik i nevjernik, žudi. Sam će Petar poželjeti ostati na gori. Ne želi sići: "Dobro nam je ovdje biti.... načinimo tri sjenice (šatora)." I sami želimo da to iskustvo traje u beskraj. Iskustvo preobraženja je poticaj i ohrabrenje na našem zemaljskom putu. Ono mu ne pripada. Ono nas čeka na kraju toga puta. I mi u svom korizmenom hodu možemo upasti u tu napast traženja i ostanka na vrhu vlastite gore preobraženja. Zapravo bismo često htjeli uteći iz ove doline križeva, patnji i žalosti i uspesti se na goru nekog posebnog životnog iskustva vjere. Za nas je svaki dolazak na euharistiju uspon na goru vlastitog preobraženja s Gospodinom. Ali uvijek Gospodin nam kaže: "Ustani i vrati se u ravnicu svoje svakodnevice!" Noseći u sebi svjetlo Gospodinovo vraćamo se u vrtloga života. Ponekad silazak s Tabora, gore preobraženja, znači uspinjanje na vlastitu Kalvariju. Pri tome ne smijemo zaboraviti da svako uspinjanje i spuštanje s Tabora ima isti motiv: odvažno slijediti Gospodina na putu u život vječni. Marko Bijelić OP