Žeđ za vodom s okusom vječnosti

samarOdlomak o susretu Isusa i žene Samarijanke na zdencu iz 4. poglavlja Ivanova evanđelja u teološkom pogledu ima posebno mjesto za shvaćanje Isusova života i poslanja. Ova evanđeoska pripovijest je važna i za naš korizmen hod u susret Bogu, darovatelju života (vječnoga). Zanimljiva je simbolika zdenca u jeziku Biblije kao mjesta susreta i života. Zdenac s vodom je znak i obećanje životam jer gdje je zdenac život uvijek buja i postoji nada. Isusove riječi upućene Samarijanki: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni", nose u sebi simbolički govor o živoj vodi.

Zdenac postoji zbog čovjekove žeđi. On je odgovor na čovjekovu potrebu. Susret i dijalog na zdencu nas upućuje na simboliku studenca i žive vode kao odgovora na čovjekove još dublje potrebe od žeđi i gladi. Žed je potreba čovjekova tijela, ali čovjek je i duša, koja ima također svoje potrebe, koje ništa materijalno iz svijeta ne može zadovoljiti ili utažiti. Sam Isus je izvor žive vode za kojom žeđa čovjekovo srce. Uzrok mnogih čovjekovih nesreća i lutanja nalazi se u upornom odbijanju priznanja te potrebe. Čovjek uporno ustrajava u svojoj žeđi, okreće glavu u stranu izbjegavajući pogledati istini u oči. Kao da se boji prestati biti žedan ljubavi. Današnji čovjek u nedostatku hrabrosti da se suoči sa svojim najdubljim čežnjama, ostaje u površnosti i banalnosti života. Znakovita je simbolika pet muževa Samarijanke koje je promijenila. Radi se o slici lutanja i "isprobavanja" u njezinoj bezuspješnoj potrazi za novim i drugačijim životom, neopterećenim prošlošću. Samo Bog, koji je ljubav, daruje čovjek živu vodu jer nikada ne odustaje od njega i ljubavi prema njemu. Samarijanka je slika mnogih od nas, opterećenih prošlošću, ali Isus pokazuje da Bog nije opterećen našom prošlošću. Čovjek samo u ljubavi i pomoću ljubavi prestaje biti žedan i gladan smisla. Ta živa voda, zahvaćena iz nesutraživih i nedokušivih dubina Božje ljubavi, ima "okus" života vječnoga. Samo onaj tko traži i čezne za istinskim i pravim životom, tko uistinu želi živjeti, ne zadovoljavajući se sa životarenjem, postaje svjestan te nutarnje žeđi i potrebe za živom vodom ljubavi, koja je čisti dar neba, tj. Boga koji prašta i daruje pravi život. Korizma traži od nas da kušamo tu Božju vodu jer samo iskustvo utažene žeđi vlastitog srca za ljubavlju i smislom pretvara čovjeka u odlučna svjedoka za Krista i navjestitelja Evanđelja vlastitim životom i primjerom. Marko Bijelić OP