Usudimo li (pro)gledati?

109BIako je Isus ozdravio brojne slijepe osobe, ipak ozdravljenje slijepca od rođenja u Ivanovom evanđelju zauzima posebno mjesto u liturgiji i tradiciji Crkve jer je u njemu sadržana ispovijest Crkve da Isus nije samo onaj koji tjelesno iscjeljuje i ozdravlja nego i onaj tko daruje svjetlo vjere. Koliko god nam se činilo da je u prvom planu sljepoća očiju, u pozadini evanđeoska teksta je simbolički govor o duhovnoj sljepoći, u kojoj se čovjek rađa i u kojoj ostaje zbog svojih grijeha.

Zanimljivo je da se Isus suprotstavlja tadašnjem pučkom shvaćanju i vjerovanju da je svaka bolest posljedica nečijeg grijeha, odnosno da netko mora biti kriv. Sljepoća nije posljedica grijeha slijepca ili njegovih roditelja. Rješenje patnje jedino možemo pronaći u Bogu. Za Isusa je ona stanje koje čovjeka podsjeća da je potreban Božjeg spasenjskog djelovanja. Zbog toga je u činu ozdravljanja slijepca mazanjem kalom od pljuvačke Isusove i u njegovu slanju da se okupa u Siloamu Crkva je gledala i prepoznavala čin krštenja. Samo u krsnoj kupelji, djelovanjem Duha Svetoga, čovjekovo srce biva očišćeno od tame grijeha i ispunjeno Božjom milošću. Samo Bog može dati čovjeku milost da istinski progleda. Po vjeri u Isusa Krista čovjek biva oslobođen od tame grijeha i izveden na svjetlo milosti. Iako je kršćanin po krštenju oslobođen robovanju tami, postajući dijete svjetla, ako ne živi vjeru u otvorenosti vlastitog srca poticajima Duha Svetoga, prihvaćajući grijeh kao životni „habitus" (naviku) i stanje, upada opet u duhovnu sljepoću, koja je usko povezana s zaboravom Boga. Primjer te duhovne sljepoće u evanđelju su farizeji i neprijateljstvo židovske vlasti prema Isusu. Oni ne vide, ili je bolje kazati, ne žele vidjeti Božje djelovanje u Isusu Kristu. Njihov primjer je pokazatelj da je duhovna sljepoća zatvorenost Božjem duhu. Za njih Isus ne može biti od Boga budući da je grešnik jer krši propise o suboti ozdravljajući slijepca subotom. Nasuprot nevjeri farizeja stoji vjera i svjedočanstvo ozdravljenika da je Isus prorok, što znači da Isusova moć dolazi od Boga. Njegova vjera je plod Božjeg zahvata. Ona je dar susreta s Isusom. To je važna lekcija svima nama. Vjera je uvijek milosni dar, koji mi prihvaćamo ili odbijamo. Ona je plod Božje inicijative jer Bog nas želi susresti budući da zna za našu potrebu za svjetlom spasenja. Ključno pitanje je kako ćemo se mi postaviti. Tražiti taj susret s Bogom ili ga izbjeći, zatvarajući se u svijet vlastite samodostatnosti i samodopadnosti. Vjera je u sebi uvijek izazov: usuditi se u potpunom povjerenju osloniti se na Boga i njegovu prisutnost u životu. Usudi se, odvaži se! Moli i otvori se Božjoj prisutnosti i on će te osloboditi svake tame strahova i očaja. Marko Bijelić OP