Što nam se ovo događa? (Radio Sljeme, utorak 24. ožujka 2020.)

quarantine-4925797 1920-e1584909661231„Je li Gospodin među nama ili nije?" (Izl 17, 7). Tjeskobno je izraelski narod postavljao to pitanje u pustinji. Naime, Knjiga Izlaska iz Starog zavjeta pripovijeda kako je Izraelski narod izveden iz egipatskog ropstva. Mojsije vodi brojni narod, mnoštvo muškaraca, žena, djece i njihova stada. U pustinji ostaju bez vode. Pitanje je života i smrti. Što činiti? Narod je zahvatila panika. Čine ono što smo i mi sami osjetili, što doživljavamo oko sebe ovih dane. Knjiga Izlaska navodi brojne prigovore i optužbe upućene Mojsiju i Bogu tijekom prolaska naroda kroz pustinju, koje starozavjetni pisac sažima u pitanju: „Je li Gospodin među nama ili nije?"

„Je li Bog s nama ili nije?" Koji vjernik, u teškoj situaciji, nije izustio to pitanje? Koliko li sam samo puta čuo to pitanje u vrijeme Domovinskog rata, u susretima s izbjeglicama i prognanima, ali i u susretima s ljudima koji su proživljavali teške trenutke u osobnom životu, patnju, bolest, gubitak drage osobe. Gdje je Bog sada? To se pitanje postavlja na razne načine i u ovo vrijeme pandemije koronavirusa. Zbog opasnosti širenja pandemije otkazane su i sve mise s narodom. I baš prve nedjelje bez misa s narodom dođe nam i snažan potres.

U nedjelju ujutro, nakon snažnih potresa, izišao sam ispred dominikanskog samostana i župne crkve bl. Augustina Kažotića na Peščenici. Mnogi su izišli iz svojih stanova. Jutro je bilo hladno, sa znakovima kao da bi mogao i snijeg pasti. Gledam niz našu ulicu. Čuje se i zvuk sirene vatrogasnih kola. Dolaze pomoći stanarima dva bloka dalje. Ljudi prolaze i ispred crkve, zastajkuju, gledaju prema crkvi, pogledom molitve ili pitanja. „Što nam se ovo događa?", upita me u suzama jedna mlađa osoba. Da, što nam se ovo događa? Mnogi su toga nedjeljnoga jutra, a i kasnije tijekom dana i noći, uz brojna podrhtavanja tla, postavljali to pitanje što nam se to događa. Gdje je Bog? Je li sve ovo Božja kazna? Poštujući preporučeni razmak pokušao sam utješiti i ohrabriti tih nekoliko osoba. Proći će ovo. Budite jaki. I molite! Blagoslovio sam ih.

A u 9 sati naša je mala redovnička zajednica molila časoslov, i slavili smo svetu misu u samostanskoj kapelici. Tijekom slavlja mise tri puta se osjetilo podrhtavanje tla. Molili smo za sve, i za naše župljane, i za naš Grad, za našu Domovinu, da nas Bog čuva od zla većih razmjera, molili smo za sve liječnike i medicinsko osoblje koji pomažu oboljelim od koronavirusa, molili smo za one koji pomažu svima pogođenim potresom. Misu je predslavio prior, samostanski starješina. A nedjeljno evanđelje govori o slijepcu od rođenja. Učenici pitaju Isusa: „Tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" A Isus odgovara: „Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." Tumačeći taj ulomak prior nas je u propovijedi podsjetio kako evanđelje poziva da progledamo. Da progledamo, i prepoznamo Božju i Kristovu prisutnost i u teškim situacijama kada se ljudi tjeskobno pitaju „Što nam se ovo događa?"

Kako prepoznati Božju prisutnost u svom svakodnevnom životu? Možda je najbolje prenijeti poruku dr. Alemke Markotić, poznate hrvatske liječnice, ravnateljice Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević'. Glas dr. Markotić u ovo vrijeme pandemije koronoavirusa često čujemo. A ona je u jednom razgovoru posvjedočila: „Ja u svemu osjećam i vidim prisutnost Boga, njegovu veličinu, i kao liječnik i kao znanstvenik."

Dok učenici u zgodi iz evanđelja traže objašnjenje tko je kriv, jer to oslobađa od angažmana, Isus ne prihvaća takvo stajalište. Pred svakom patnjom i nevoljom treba „očitovati djela Božja", djela ljubavi. U ovo vrijeme moguće je pokazati solidarnost i zauzetu skrb da se pomogne... I papa Franjo je pozvao da na pandemiju virusa odgovorimo univerzalnošću molitve, suosjećanja, nježnosti i zajedništva.  Fr. Anto Gavrić, OP