Zašto imaš dva uha…

pricaFeliks se je uvijek divio svome učitelju Fulgenciju na njegovom daru strpljenja s drugima, odnosno sposobnosti da zna i može druge slušati. To je i bio jedan od razloga da su ljudi iz okolice, mali i veliki, siromašni i bogati, dolazili i tražili razgovor s njim.

Fulgencije bi znao s vremena na vrijeme podsjetiti i poučavati Feliksa važnosti umijeća slušanja, ističući da "bez spremnosti da nekoga čuje neće biti sposoban niti da ga shvati ili razumije". Učitelj je također znao pitati Feliksa. "Zašto imaš dva uha, a samo jedna usta?"

A potom bi odgovorio: s osmijehom: "E, moj Felikse, pa valjda zato da dvaput više slušaš nego pričaš". Tako je jednoga dana Fulgenciju došao neki čovjek, kojega on dugo vremena nije vidio. Došao mu je zahvaliti i kazati da su mu njegove riječi i molitve pomogle da promijeni život. Poslije večere, učenik Feliks upita Fulgencija: "Kako znaš da se onaj čovjek doista promijenio nakon susreta? Kako znaš da te ne laže?"

Učitelj mu odgovori: "Jednog dana kada naučiš slušati sugovornika i osluškivati glas njegove duše, shvatit ćeš i to. Primijetit ćeš promjenu u drugomu. On je doista promijenio svoj život. Njegov govor, rečenice su drukčije. Njegovo srce nije više u tami mržnje kao prvi puta kada smo se susreli. Zato mu se i glas promijenio."