Sunce sja i dobrima i zlima

sunce-sjaFeliks i njegov učitelj Fulgencije u gradu su često susretali prosjake pokraj ceste ili na trgovima. Gotovo uvijek su nastojali, koliko su im mogućnosti dopuštale, koji novčić kojemu prosjaku dati. Jednog jutra dok su se vraćali s tržnice, Fulgencije je Feliksu dao mali novčić i pokazao na jednog prosjaka s ispruženom rukom i štapom u desnoj ruci.

"Skokni i podaj mu", reče Fulgencije. U par koraka učenik je već bio kod prosjaka i stavio mu novčić na dlan ruke. Učinilo mu se da je prosjak slijep. Kada se vratio do učitelja, on mu reče: "Trebao si ga darovati s osmijehom, a ne samo novčićem." "Zašto?", upita začuđeno Feliks. "To se treba uvijek činiti kada se daje milostinja, da doista bude znak da se daje s radošću, a ne iz navike ili moranja", odgovori učitelj. "Pa prosjak je slijep, ionako ne bi to vidio", ustvrdi Feliks. "Nikad se ne zna" - zaključi Fulgencije, i doda: "možda je varalica kojai se pretvara da je slijep. A sunce sja i dobrima i zlima. Bog je dobar prema svima."