Lik našega Spasitelja

feliksFeliks je upravo izlazio iz samostanske biblioteke gdje je završio prijepodnevno učenje i upoznavanje povijesti samostana, kada ga je na hodniku presreo učitelj Fulgencije s kratkom porukom: "Trebam te. Za 20 minuta ideš sa mnom u grad." Doduše, Feliksu se baš i nije išlo, ali iz iskustva je znao da ako ne pristane sigurno će nešto novo u svom životu i iskustvu propustiti. Zato ga je samo upitao: "Kamo idemo?" "Do mog nećaka Klementa", odgovorio je učitelj, upućujući se prema svojoj sobi.

Ono što je Feliks znao, jest da je Klement, sin njegova starijeg brata Alberta i da se bavio obradom srebra i zlata. Dok su bili na putu do Klementa i njegove radionice u gradu, Fulgencije mu je objasnio motiv posjeta. Klement izrađuje novi srebreni križ za katedralu, pa je tražio par savjeta od Fulgencija. Kada su došli, Klement je topio srebro jer križ će biti izrađen od darovanog srebra u vidu srebrenine, narukvica, nakita i sličnoga. U radionici je bilo vruće, jer vatra je bila velika.

"Da bi se srebro očistilo potrebno ga je zagrijati na visokoj temperaturi, i tek tada kada se rastali, može se vidjeti kvaliteta odnosno kakvoća i čistoća srebra", objašnjavao je Fulgencije. I dok je promatrao površinu rastaljenog srebra, Feliks je upitao Klementa: "Kako znaš da je nečistoća iz srebra odstranjena i da je srebro visoke kvalitete?" Sav znojan Klement je odgovorio. "Kad na njegovoj površini mogu posve jasno vidjeti svoj lik. Upravo kao sada, tada znam da je spremno za izlijevanje u kalup." Feliks se prisjeti jučerašnje rasprave o mjestu i značenju patnje, tj. križa u našemu životu. Možda patnja ima ulogu u našem životu poput vatre za srebro da nas "(pr)očisti" da bi se doista u nama mogao vidjeti lik našega Spasitelja. Prihvaćanjem križa suobličujemo se njemu, tj. postajemo nalik njemu u ovom svijetu.