Gdje je DOMA kada je nije doma?

2013-07-30-naslovnaNakon višemjesečnog planiranja, zajednica dominikanske mladeži DOMA 15.srpnja zaputila se na ljetovanje u Bol na Braču. Desetodnevno ljetovanje, pod vodstvom župnika p. Marka, mladi su započeli molitvom u župnoj crkvi. Potom automobilima do Splita, a onda trajektom do ciljanog odredišta, otoka Brača. Dvanaestoro mladih i njihova voditelja u župnoj je kući u Bolu velikodušno ugostio tamošnji župnik, do prije koju godinu redovnik u našem samostanu na Peščenici, p. Damir Šokić.


Svakog su jutra mladi DOME dan započinjali svetom misom u župnoj crkvi Gospe od Karmela, a nakon te duhovne okrijepe, po prethodnom dogovoru kretali su ili na kupanje ili u kuhinju... na pripremu ručka za cijelu družinu! Unatoč različitim karakterima, navikama i dnevnim ritualima ne kaže se uzalud da "dogovor kuću gradi" pa su se tako i mladi "Domaši" bez puno problema dogovarali oko kućanskih poslova, nabave namirnica,a bratski spremno su također jedni drugima uskakali i pomagali oko raznih zaduženja.

Slobodno vrijeme najradije su provodili na plaži: ponekad na popularnom Zlatnom Ratu gdje je bilo teško skloniti se od sunca, a ponekad na maloj plaži u blizini dominikanskog samostana, koji je sve goste iz Zagreba očarao svojim lijepim vrtom, pogledom na more, terasama i posebice mirom koji zrači iz njegovih zidina. I tu, u samostanskoj crkvi, mladi su domaši slavili nedjeljnu misu, osobno čitajući i ministrirajući.

Kako ne bi svih deset dana proveli u Bolu, dio mladih zaputio se na jednodnevni izlet po otoku te su posjetili Sumartin, Selca i Supetar, a najhrabriji su se zaputili i u pohod na Vidovu goru, s koje se proteže veličanstven pogled na otok Brač.Uza sva bogatstva Jadrana, obale i otoka Brača, koja su mladi posjetili i vidjeli, ipak se kao ono najznačajnije doživljeno izdvaja bogatstvo zajedništva, kojim je bilo zaokruženo cijelo putovanje i ljetovanje. S jedne strane mladima je bio pružen duhovni mir i pravi ljetni odmor, a s druge druženje i uzajamno upoznavanje uz svakodnevne obveze, što je i ponajbolji put za produbljivanje odnosa istinskog prijateljstva, solidarnosti i razumijevanja. Na svemu veliko hvala ocima dominikancima, a na naročit način p. Marku, "prvome među jednakima"!

 


 

 

Hvala Zlajo!