Dok je čovjek mlad…

2013-11-09-prica-naslovnaDok su radili u samostanskom vrtu, učitelj Fulgencije prozbori Feliksu: "Ja sam tvoj učitelj, zar ne!?" "Naravno", potvrdi mirno! " "I što je moja zadaća?", nastavi učitelj. Feliks se uspravi i odgovori: "Pa da me odgojiš i pomogneš mi postati i biti redovnik". "Točno", potvrdi Fulgencije, "a posao svakog odgojitelja i roditelja je upravo u tome ne dopustiti ili spriječiti da oni koje odgajaju krenu s krivim navikama, jer se iz njih rađaju slabosti i mane." Učitelj potom prstom pokaza na ružmarin koji je malo prije zasađen: "Iščupaj ga!" Feliks to učini bez problema.

"Sada iščupaj onu glavicu luka!" Uradi i to bez ikakvih poteškoća, iako mu nije bilo baš jasno koja je poanta u tomu. "Sada iščupaj onaj grm tamo, iza onih ruža", reče učitelj pokazujući na drugu stranu vrta. U nedoumici, Feliks pođe na drugi kraj vrta i pokuša iščupati grm, ali nije uspio. Na to mu dobaci učitelj uz blagi osmijeh: "Nisam znao da si baš takav slabić". Te riječi dotaknuše Feliksov ponos. Sada zasuka rukave, uhvati grm rukama i uz veliko naprezanje i muku iščupa grm. "Za kraj, iščupaj onu jabuku koju sam prije par godina zasadio", zapovijedi Fulgencije.

Feliks pogleda voćku i okrenu se učitelju: "Pa to je nemoguće". Učitelj se spusti na koljena i vrati se sadnji mladih biljaka i zaključi: "Vidiš, Felikse, slično je i s lošim navikama. Dok je čovjek mlad, uvijek ih je moguće iščupati i ukloniti, ali kad čovjek ostari i kada loše navike postanu svakodnevnica te puste korijenje u nečijem životu, tada ih je nemoguće ukloniti ili iščupati. Zadaća svakog odgojitelja je pomoći mladoj osobi da napusti ili ukloni te loše navike dok još uvijek ima nekakvu kontrolu nad njima jer ako to ne učini, onoga trenutka kada pusti korijenje, mane preuzimaju kontrolu nad njim."