Molili smo za nova redovnička i svećenička zvanja

2014-02-26-naslovnajpgPod večernjom pjevanom misom posljednjega utorka u mjesecu, župna zajednica bl. Augustina Kažotića moli za nova redovnička i svećenička zvanja. Sinoćnje misno slavlje predvodio je p. Marko Bijelić – župnik, a liturgijsko pjevanje je animirao zbor dominikanskih bogoslova.

 

Naime, dominikanski studenti kada im to obveze dopuštaju, posljednje utorke u mjesecu provode u zajednici na Peščenici, sudjelujući u misnom slavlju i kod zajedničkoga stola. Valja istaknuti kako su u sinoćnjem euharistijskom slavlju sudjelovali i ovogodišnji krizmanici.

 

Na početku propovijedi župnik je rekao da polazeći od Isusova drugoga navještaja muke i smrti u Markovu evanđelju, apostoli nisu shvaćali Isusa u njegovom poslanju. Doduše fizički su bili s Isusom ali duhovno mu još uvijek nisu bili bliski. Zato su itekako bili zbunjeni njegovim govorom o muci i smrti. Oni su povjerovali u Isusa kao Mesiju, ali ne Mesiju u svjetlu proroka Izaije i trpećega sluge, istaknuo je propovjednik. Učenici su pošli za njim ali su krenuli s "koferima punim vlastitih ambicija".

 

To potvrđuje njihova rasprava na putu do Kafarnauma o tome tko je najveći ili slikovito rečeno: "tko će imati kapetansku vrpcu na svojoj ruci". Isus to naslućuje i zato im daje pouku pomoću malog djeteta. To je svima nama pouka što u sebi jest kršćanski poziv, a napose svećenički i redovnički poziv. Teško je istinski slijediti Isusa bez spremnosti na križ, koji je prije svega znak žrtve i služenja. Svećenik nije pozvan gospodariti drugima, on je pozvan služiti. Da bude poveznica između čovjeka i Boga, poput mosta, koji spaja dvije obale. Uvijek postoji napast kršćanstva bez križa, bez spremnosti na žrtvu i služenje.

 

Ali to nije Isusov put, to nije put Isusovih nasljedovatelja, rekao je župnik Marko. Završavajući propovijed i aludirajući na netom završene zimske olimpijske je kazao: „da postoji kršćanska olimpijada, zlatnu medalju ne bi dobio najbolji propovjednik, niti najpametniji ili najinteligentniji, čak niti najpobožniji ili najjači. Zlatna medalja nije za one koji su „gore“ i koji zapovijedaju. Zlatnu medalju Isus bi dodijelio onomu koji nesebično i velikodušno svojim životom služi drugima, onima čiji je život obilježen otvorenošću i raspoloživošću za druge u poniznosti i skromnosti njihova srca. Zlatna medalja je za one koji se ne boje žrtve i koji je pretvaraju u božansku radost.“

 

Na kraju misnoga slavlja, okupljeni ispred oltara, dominikanci su vlastitim napjevom otpjevali Salve Regina.