Zlo uvijek mora odstupiti pred Božjim autoritetom i djelovanjem

2018-01-27-samostan-IV-nedEvanđelist Marko stavlja početak Isusova javnog djelovanja u grad Kafarnaum na obali Genezaretskog jezera. U njemu će Isus učiniti neka od svojih najvećih čuda. Isus u svom javnim nastupu nikoga nije ostavljao ravnodušnim jer „učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“. Marko na početku svoga evanđelja jasno ukazuje na razliku između Isusa i pismoznanaca odnosno farizeja: autoritet, koji proizlazi iz Božje prisutnosti u Isusovim riječima i djelima. Isusove su riječi stvarnost i pokazuju su se djelotvornima. Iza njih stoji Bog i zbog toga se obistinjuju. Isusove riječi nisu teret ili nešto što opterećuje ili zarobljava život nego baš suprotno. Isus je u svom nastupu terapeut i osloboditelj od svega onoga što čovjeka zarobljava i sprečava da bude čovjek prema Božjem naumu. Ljudska moć ili vlast bez tog autoriteta u sebi brzo se pretvori u tiraniju. Tu moć Božjeg autoriteta prepoznaju demoni također. Zlo uvijek mora odstupiti pred Božjim autoritetom i djelovanjem. Isus ozdravlja čovjeka s nečistim duhom u sebi, koji se na Isusovu zapovijed besprigovorno pokorava i izlazi iz opsjednutoga. Božja riječ je jača od zla. Ona ima snagu i autoritet promijeniti čovjekov život. Ali koliko je puta ta riječ u našim usnama izgledala i djelovala bespomoćno!? Svojim djelovanjem i manjkom povjerenja u Boga, možemo joj „oduzeti“ njezin autoritet. Kada Božja riječ ne mijenja nas i naše biće tada je izgovaramo u prazno. Tada je svodimo na nešto „magijsko“. Isto se događa s molitvom. Božja riječ ima moć i snagu mijenjati stvarnost po nama ako smo prvo sami zahvaćeni i preobraženi tom riječju. Tek tada postaje vidljivo da u nama djeluje Duh Sveti, koji je bio na Isusu u njegovom javnom djelovanju. Gdje god se Isus pojavio, događale su se promjene . Jedan od razloga naše kršćanske i vjerničke „neučinkovitosti“ u svijetu jest gubitak našega autoriteta u smislu totalne utemeljenosti u Bogu. Kada smo u potpunosti , kao Isus, prepušteni Bogu, posljedica čega je da u potpunosti pripadamo Bogu, možemo se učinkovito suprotstaviti zlu u svijetu. Tada naše riječi i molitve neće ostati nedorečene i „šuplje“ nego će postati zbilja, konkretna djela, koja snagom Duha Svetoga, čovjeka pogađaju. Bez tog autoriteta, koje je znak i djelo Duha Svetoga, naše riječi (molitve) postaju egzistencijalno nemoćne. Ako svoju volju ne podredimo Božjem autoritetu, Božje ime na našim usnama postat će samo još jedna prazna riječ, bez ikakvog učinka za moju ili tuđu sadašnju zbiljnost.

Marko Bijelić, OP