Ozdraviti od gube je posebni izraz Božje samilosti

2018-02-10-6-samostanU Starom zavjetu guba, kožna bolest, (po)smatrana je često , kao teški oblik nečistoće, ozbiljnim znakom Božje kazne za grijehe. Zanimljivo je da u Starom zavjetu Biblija donosi svega dva primjera ozdravljenja od bolesti gube. Mirjam, Mojsijeva sestra, je ozdravila na molitvu i zagovor Mojsija i Naaman, aramejski vojskovođa, ozdravio je pomoću zagovora i savjeta proroka Elizeja. Bolest gube nije bila samo još jedna u nizu ozbiljnih prijetnji za zdravlje, nego je ona donosila progonstvo i samoću. Guba je, uz polagano i mučno tjelesno umiranje, donosila progonstvo izvan zajednice i društvenu smrt. Zabranjen im je bio doticaj s bilo kojim zdravim čovjekom. Čak nisu niti nakon smrti bili pokapani na zajedničkim grobljima. Progon iz društvene zajednice je bio simbol duhovne smrti jer se je držalo da je onoga koji je obolio od gube i sam Bog napustio zbog njegova grijeha. Guba je bila bolest izopćenosti iz društva i postepeno umiranje u odbačenosti. U tom kontekstu ozdravljenje od gube je bilo više od pukog ozdravljenja. Ono je bilo kao uskrsnuće od mrtvih. Zbog toga ozdravljenja od gube Isusovim djelovanjem u očima evanđelista imaju posebno značenje. Ono je izričiti znak Božjeg djelovanja jer pobjeda nad smrću je isključivo djelo Božje moći. Ozdraviti od gube je posebni izraz Božje samilosti, koja vraća čovjeku život u njegovom iskustvu vlastite nemoći i prevlasti smrti. Ozdravljenja od gube su bila jasan znak Božjeg zahvata u ljudsku stvarnost. Ozdravljajući gubavce, Isus pokazuje da je Kraljevstvo Božje u svojoj moći došlo među ljude. Sam će Isus, na upit Ivana Krstitelja o njegovom mesijanskom identitetu, poručiti mu riječima proroka Izaije da „lijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste“. U Markovom evanđelju gubavac krši sve zabrane i pristupa Isusu s molbom: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Ovaj gubavac ne želi ozdravljenje nego očišćenje. Time pokazuje da mu je teže od same tjelesne bolesti palo stanje odbačenosti i isključenosti iz društva. Njegova je želja biti očišćen, dakle od zakona biti proglašen čistim i pripušten natrag u zajednicu. U tom je njegova čežnja za životom. Ujedno svojom molbom pokazuje da je svjestan da ono što moli ne može biti njegovo pravo ili zasluga nego je isključivo Božji dar. Snaga vjere ne počiva na vlastitim zaslugama ili pravima nego u svijesti o Božjoj dobroti, milosrđu i dobročinstvu. Vjera je otvorena Božjem daru. Isus, dotičući gubavca, ozdravlja ga i vraća ga u život. Bogu nije prvenstveno stalo dao našega ozdravljenja nego do našega oživljenja.
Marko Bijelić, OP