Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote

Temaa32

Jedno od žarišta Isusovih rasprava s farizejima i pismoznancima je bilo poimanje subote. Smisao subote za Židove u Isusovo vrijeme je sudjelovanje u Božjem počinku (šabat): dovršenju Božjeg stvaranja svijeta, tj. sva stvorenja trebaju jedan dan u tjednu odahnuti. Subota je dan kada Izrael postoji samo za Boga. Subota je dan posvećen Gospodinu, dan zajedništva, počinka, molitve i razmišljanja. Zbog toga, toga dana, sve ljudske potrebe moraju mirovati. Subota je dan kad čovjek mora dati prednost Bogu pred svime jer ništa veće i blagoslovljenije ne može biti za čovjeka od punog zajedništva s Bogom. U tom duhu Židovi su osmislili niz zapovijedi za zaštitu subote. Jedna od njih je bila zabrana kidanja klasja subotom budući da se to smatralo žetvenim poslom. Isus odbacuje taj pobožni stav oko subote ozdavljajući i liječeči bolesne subotom, uz riječi: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" Isus stavlja dobrobit čovjeka iznad svetosti subote. U Isusovom shvaćanju subota nije ispred čovjekova dobra.

U tom svjetlu treba gledati i njegovo ozdravljenje čovjeka usahle ruke u sinagogi. Tim stavom i činom Isus u očima farizeja i pismoznanaca postaje onaj koji ugrožava svetost subote. Za Isusa je najvažnije pitanje: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" Ovo pitanje upućuje slušatelje na odgovornost za vlastito (ne)djelovanje budući da, prema biblijskom shvaćanju, moći i umijeti činiti dobro a ne učiniti, istovjetno je činjenju zla. Drugim riječima, ako možeš nekoga spasiti, a ne učiniš to, pa bilo to i zbog svetosti subote, prepuštaš ga smrti i činiš zlo. U Božjim očima, u perspektivi Božje ljubavi, činiti dobro, napose spašavanje života, je ultimativna čovjekova dužnost i zadaća. Za Isusa je čovjekovo spasenje (krajnje dobro čovjeka) Božja volja subotom. Ljubav uvijek daje prednost tuđem dobru nego svojem vlastitom. Zato čovjekovo dobro ima prednost pred svetošću subote. Bog sve što čini, čini iz ljubavi prema čovjeku. Ljubiti znači raditi oko nečijeg dobra. Radeći i zalažući se oko dobra svakog čovjeka je također način kako se Bogu klanja odnosno iskazuje mu se (po)štovanje. Svojim držanjem oko subote Isus mijenja dotadašnju sliku o Bogu i čovjeku. Za Isusa poštivanje subote (šabata) nije cilj nego sredstvo, koje ima ulogu služenja za postizanje čovjekova dobra. Zapovijed poštovanja dana Gospodnjeg ima zadaću čovjeka osloboditi od ropstva jer svako ropstvo je izraz ili oblik zla. Posvećni dan mora biti simbol spasenja koje nam Bog daruje i jamči. Spasenje je uvijek Božji dar ili izraz Božje neizmjerne ljubavi prema čovjeku. Spasenje nije plod vjernosti propisima i zakonima. Isus nije protiv posvećenog dana nego pokazuje da nedjelja nije dan kada nam je zabranjeno činiti dobro drugima ili pomagati bližnjima.   Marko Bijelić OP