Glad i čežnja za kruhom ili Bogom?

5-panes-2-pecesDogađaj umnažanja kruha, kada je Isus čudesno nahranio ljude, nalazi se u sva četiri evanđelja što govori o njegovoj važnosti u svijesti prve Crkve. Prvi kršćani su u tom Isusovu činu prepoznavali predoznačenu euharistijsku gozbu, gdje nas Otac u Kristu hrani kruhom spasenja. Način kako Isus umnaža kruhove:  „uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali“, upućuje na euharistiju.

Uzimanje kruhova u ruke, zahvalna molitva nebeskom Ocu, izvoru svakoga dobra, lomljenje i razdjeljivanje kruhova prisutnima euharistijski su čini. Također je euharistijska usmjerenost naglašena, kod evanđelista Ivana, spominjanjem vremenske odrednice: „Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan“. Posljednja večera, trenutak ustanove sakramenta euharistije, po svojoj naravi bila je pashalna večera, slavlje posadašnjenja i aktualizacije oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. Isusovo čudesno umnažanje kruha, jednako kao i euharistija, je čin „oslobađanja“. Isus želi osloboditi narod, koji je poučavao kao novi Mojsije, od gladi. Mnoštvo, koje ga je pratilo, gladno je. „Biti gladan“ u biblijskom jeziku ne odnosi se samo na tjelesnu potrebu, nego je u ovaj pojam uključena duševna i duhovna potreba. Glad označava čovjekovu najdublju čežnju za onim što još ne posjeduje, a silno želi posjedovati. U tom svjetlu je euharistija, u kojoj nam se daje kruh života, Božji odgovor na čovjekovu najdublje težnju za puninom i smislom života. Dok s jedne strane euharistija utažava našu glad za Božjom prisutnošću i njegovom ljubavlju, dotle s druge strane još više rasplamsava i produbljuje glad i čežnju za Njim. Upravo toj težnji za većim stvarima Isus želi poučiti svoje učenike i narod koji ga je slijedio. Uvijek postoji opasnost da Boga svedemo na razinu naše tjelesne i materijalne potrebe. Isus odbija kategorički to, otklanjajući ponudu da postane kralj budući da ga je mnoštvo, koje je nahranio, željelo za kralja.  Time odbija čovjekovu napast da Boga „osiromaši“, pretvarajući ga u „pukog i jeftinog dobavljača kruha“, tj. onoga koji isključivo rješava čovjekove dnevne potrebe. Kršćanin, Isusov učenik i nasljedovatelj, čini egzistencijalni iskorak vjere: iz gladi za kruhom prelazi u glad za Bogom. Mjesto i uloga euharistije u našem vjerničkom životu pokazuje koja nas glad ili čežnja pokreće: za kruhom i materijalnim ili za Bogom i transcendentalnim. Kada euharistija postane središte, izvor i vrhunac kršćanskog života, tada je je to znak naše gladi za kruhom života, u kojem se daje predokus vječnosti. Euharistija se pretvara u način življenja u smislu primanja, zahvaljivanja i davanja. Kada darovani kruh dijelimo s drugima, tada stvaramo zajedništvo u Kristu, kroz koje postajemo svjedoci i graditelji novoga svijeta. Zbog toga je euharistija sakrament zajedništva.  Marko Bijelić OP