Kruh života

Color-breadNakon čudesnog umnažanja kruhova kada je Isus silno mnoštvo nahranio, narod nije krio svoje oduševljenje. Čak su ga htjeli zakraljiti. Isus je svjestan da to oduševljenje nije zbog njegove osobe nego zbog kruha: "tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se". U svojoj duhovnoj sljepoći nahranjeno mnoštvo ne prepoznaje u Isusovoj gesti umnažanja, lomljenja i dijeljenja kruhova čin i izričaj Božje ljubavi prema čovjeku, što mi možemo iskusiti u sakramentu euharistije. Dok je narodu stalo samo do kruha, Isus ih želi povesti dalje od kruha: do Onoga koji daje taj kruh.

Često i sami (u)padamo u tu zamku: isključivo se fokusirati na darove i milosti koji su nam udijeljeni. Svaki dar, milost i karizma nas moraju voditi na njihov izvor, do Trojedinoga Boga. Također nam se dogodi da, pogotovo u molitvenom životu, na Boga gledamo kao darivatelja, zaboravljajući na onu puno važniju dimenziju Boga: Bog je dar. Bog uvijek daje, ali svaki dar vodi k onom najvažnije daru, u euharistiji, Božjem daru samoga sebe nama. U tome se sastoji načelo ljubavi. Bog nam ne želi podariti nešto nego isključivo samoga sebe. Ali ujedno „traži" i „očekuje" isti takav način davanja odnosno darivanja. Boga ne „zanima" nešto od nas nego naše srce (ljubav), tj. mi sami. Zato se u euharistiji događa čudesna razmjena darova. S jedne strane Bog nam se daje na sakramentalni način, pod euharistijskim prilikama, a s druge strane mi se sebe prinosimo kao vječni dar i prinos Bogu. U tom kontekstu Isusove riječi upozorenja slušateljima: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji", poziv su na osobni susret s Bogom, bez čega nema spasenja. Od fizičke glade postoji važnija glad i čežnja u čovjeku: za spasenjem i vječnošću. Odgovor i rješenje za tu glad je sam Isus, kruh života. Briga za svakodnevnim kruhom i preživljavanjem su dio našega života. Ne možemo to zanemariti. Za Isusa je jasno da čovjek ne može otkriti smisao ni puninu života, tj. neće iskusiti spasenje ako ostane na toj prvotnoj razini života. Čovjek nije stvoren za puko preživljavanje. Ima kapacitet za nešto više jer mu je Bog usadio duhovnu glad za smislom, vječnošću i spasenjem. Glad za materijalnim kruhom, briga za materijalnim i pukim preživljavanjem, čovjeka neće odvesti na horizonte vječnosti. Čežnja (glad) odnosno traženje susreta s Bogom vjerniku otvara obzor vječnosti. Zbog toga je euharistija za kršćanina najveći dar koji omogućuje susret sa živim Bogom ali ujedno hrani i siti dušu i tijelo. Marko Bijelić OP