"Ja sam kruh života koji siđoh s neba".

Jesus bread-of-life-708x350Kroz Ivanovo evanđelje provlači se pitanje, koje je mučilo prve kršćane, zašto Židovi nisu povjerovali u Isusa, odnosno zašto ga nisu prihvatili Mesijom budući da je Isusovo poslanje i propovijedanje među njima završilo neuspjehom?! Jedan od razloga njihove nevjere sadržan je u njihovom mrmljanju na Isusovu tvrdnju da je kruh koji je sišao s neba: „Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo mu li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba'"? Prema židovskoj predaji i tradiciji kada Mesija dođe nikoga neće poznavati, drugim riječima, neće imati zemaljsko podrijetlo. Židovi nisu očekivali utjelovljenog Mesiju i zbog toga odbijaju prihvatiti Isusovo božansko podrijetlo.

Za Ivana nevjera znači suprotstavljanje Bogu. Tko povjeruje u Isusa Krista, taj će se spasiti, a tko ne povjeruje odbija Božju ponudu spasenja i dar vječnoga života. Upravo u tom Božjem daru novoga i vječnog života je pobjeda nad smrću, koju Isus povezuje s blagovanjem kruha s neba. Zbog toga je u prvim kršćanskim vremenima euharistija nazivana „lijekom besmrtnosti" budući da vjerniku daje snagu da nadvlada smrt: „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke." Ali to blagovanje traži i pretpostavlja vjeru. Nitko ne može pristupiti euharistijskom stolu bez vjere u Isusa Krista koji se daje u slici kruha za život svijeta. To je slika posljednje večere na kojoj je Isus ustanovio sakrament euharistije. Isusova tvrdnja da je „kruha života", „nebeski kruh" i „kruh živi" govori o važnosti i neophodnosti euharistije za nov kršćanski život. Podijeljeni kruh je simbol prijateljstva. Blagovanje euharistije je živi znak prijateljstva s Bogom, koji je u svome Sinu darovao kruh života, i otvorenosti njegovom daru spasenja i oslobođenja od zla. Crkva je nezamisliva bez euharistije, vlastite duhovne hrane za ovozemaljsko putovanje i hodočašće. Euharistijski kruh je sigurnost da je Gospodin s nama i da hodi s nama. Tko se hrani Isusom, kruhom nebeskim, živi iskustvo vjere i nade da neće biti ostavljen i prepušten sam sebi na putu života. U euharistiji, blagujući Isusa, kruh života, mi živimo u Bogu i Bog živi u nama. Blagujući kruh s neba i davajući istinskim kršćanskim životom svjedočanstvo Božje ljubavi, postajemo kruh koji se lomi za život svijeta. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je „kruh s neba" čisti Božji dar. Euharistiji se jedino može pristupi kao nezasluženom daru. „Kruh života" nije plod našeg ljudskog postignuća ili zasluge. Samo ga u vjeri možemo prihvatiti i milosno primiti kao dar s neba. Mi ga nikada ne možemo biti vrijedni, na što nas podsjeća kajanje na početku svakog euharistijskog slavlja.  Marko Bijelić OP