Marija dušom i tijelom na nebo uznesena

asuncion2Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u svojim temeljima ima tradiciju i predaju Crkve da je Marija na kraju života „usnula", tj. dušom i tijelom uznesena bila na nebo. Razlog toga vjerovanja je bila Marijina uloga u povijesti spasenja, odnosno posebnosti njezine suradnje, kao Majke Božje, s Bogom. Kad razmišljamo i govorimo o Marijinom uznesenju na nebo, ne smijemo pasti u zamku i poistovjetiti to s Kristovim uzašašćem na nebo.

Glavna razlika je u tome što je Marija, na koncu, ipak samo stvorenje. Ona nije mogla, poput njezina Sina, svojom snagom uzići na nebo, nego je na nebo uznesena Božjom moći. Zato o Marijinu uznesenju govorimo kao posebnoj iskazanoj Božjoj milosti. Slaveći svetkovinu blažene djevice Marije na nebo uznesenu, ispovijedamo vjeru i očitujemo nadu da naš kršćanski život nosi odsjaj vječnosti koju nam je nebeski Otac pripravio u svome Sinu. Marijino uznesenje je vjernicima putokaz u nebo i nebesku slavu, otvorenu i dostupnu zahvaljujući Isusovom uskrsnuću i uzašašću. Uznesena dušom i tijelom, Marija je postala dionica nebeske slave na temelju svoga predanja i vršenja Božje volje. Marijino uznesenje na nebo je ohrabrenje svima nama da vjerno živimo Božju Riječ, po njezinu zagovoru i snagom njezine vjere, usmjerenih koraka k vječnosti. U Mariji i njezinom uznesenju je potvrđena i obistinjena vjera u uskrsnuće. Slaveći način kako je Bog Blaženu Djevicu Mariju proslavio na kraju njezina zemaljskog puta, ispovijedamo vjeru i nadu da će Bog isto to učiniti s nama na kraju naše povijesti. Velika Gospa kao blagdan je podsjetnik svakom vjerniku što je cilj i smisao njegova postojanja: dušom i tijelom ući u nebesku slavu, u potpuno zajedništvo s Bogom. Zbog toga je ovaj blagdan potvrda života. Stvoreni smo za život, ali ne prolazni, nego onaj neprolazni i vječni u punini zajedništva a Bogom. Blažena Djevica Marija je prvo ljudsko stvorenje koje je to iskusilo i doživjelo. Ona je kraljica neba. Ali Marijin život pokazuje da za ulazak u taj novi svijet, oslobođen smrti, muke, trpljenja i prolaznosti, nužno je izgovoriti Bogu jasan „DA" na njegov poziv i plan s nama. Marija, kao Majka Božja, na svom životnom putu nije bila oslobođena ili pošteđena životnih tegoba i nevolja. I na nju je padala sjena križa. Već će starac Šimun svojim proroštvom o "maču koji će joj probosti dušu" nagovijestiti Marijino sudjelovanje u muci njezina Sina, što će svoj vrhunac imati pod križem, kada će ona postati i majka svih ljudi. Ali Marijino uznesenje na nebo potvrđuju iskustvo uskrsne vjere: smrt i patnja nemaju posljednju riječ. Bog ima posljednju riječ. Marijinj život uči nas da samo onaj tko dopusti da ga Božja ljubavi oblikuje i ima potpuno pouzdanje u Boga, postaje dionikom Isusove pobjede nad smrću.