"Tko god bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijek."

Partiendo-el-pan-768x576Euharistija predstavlja središte i vrelo kršćanskog života. Za kršćanina je euharistija, kao mjesto privilegiranog susreta s Kristom, središte njegova duhovnog života. Same Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni." objašnjavaju zašto Crkva, a time i svaki vjernik, gradi svoj identitet na euharistiji, središnjem, djelotvornom i živom znaku Kristove prisutnosti s nama i u nama, crpeći iz nje vlastitu snagu za svoje poslanje. Isus je živi kruh koji je s neba sišao i zbog toga je euharistija temelj zajedništva vjernika s Isusom Kristom, otkupiteljem i spasiteljem.

U svjetlu Isusovih riječi: „Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta", shvaćamo da je euharistija, u perspektivi Isusove smrti i žrtve na križu, sakrament Božje blizine budući da jamči život vječni. „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijek." Zato euharistija nije samo obećanje nego je ujedno ispunjenje toga obećanja po kojem se čovjek i svijet preobražavaju. Bez zajedništva s Kristom, koga je Bog poslao ljudima, nema života istinskoga i vječnoga. Isusov govor o sebi kao kruhu živome zvučao je njegovim slušateljima simbolički i mistično. Većini je bilo teško razumjeti Isusove riječi: „Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko." Blagujući tijelo i krv Kristovu hranimo se i obnavljamo Božjom ljubavlju budući da je to čisti čin ljubavi: sebe predati za nečiji život. To je najveća žrtva i najsvetiji čin ljubavi jer pričešćujući se s Kristom, postajemo s Kristom jedno tijelo u smislu (su)dioništva u božanskom životu. Po sudjelovanju u euharistiskoj žrtvi i gozbi mi dovršavamo i potvrđujemo onaj milosni dar koji smo primili na krštenju po djelovanju Duha Svetoga: mi smo djeca Božja. Euharistija je u znaku blagovanja, koje je znak zajedništva, povezanosti i sjedinjenja. Euharistija je izvor života za Crkvu. Blagujući euharistiji, tijelo i krv Kristovu, i sami sebe ugrađujemo u Crkvu, mistično tijelo Kristovo. Primajući nebeski kruh života kao dar, u potpunosti nezasluženo, i sami primamo poziv i poslanje sebe podariti drugima kao dar s neba. Samo onaj tko je istinski sjedinjen s Kristom u euharistiji, kadar je sebe i svoj život razlomiti drugima. Okrijepljeni euharistijskim kruhom pozvani smo živjeti jedni za druge jer euharistija je uvijek dar života drugome. Bez vlastitog sebedarja u kršćanskom življenju, euharistija se ne živi kao iskaz vjerničkog kršćanskog identiteta. Koliko god pokušavali shvatiti euharistiju, ona uvijek ostaje otajstvo vjere, po kojem nam se Isus Krist daje da se njim sjedinimo u pričesti da bi s njime postali jedno kako bi po njemu i s njime vječno živjeli.    Marko Bijelić OP