Dotaknuti Božjom riječju

effattaOzdravljenje gluhog mucavca poganina, iz sidonskih krajeva, vlastiti je izvještaj evanđeliste Marka. Ovaj događaj nije zapisan kod drugih evanđelista. Ističući da „Isusu donesu nekog gluhog mucavca", Marko svojoj zajednici, ujedno i nama, želi posvijestiti ulogu posredovanja i svjedočenja vjere u kršćanskom životu. Mnogi zbog svoga stanja ne dolaze Isusu sami. Sa vlastitim življenjem vjere, živeći svjedočanstvo za Isusa, možemo, po Božjoj milosti, druge dovesti Isusu ili približiti ih k njemu.

„Zamoliše Isusa da stavi na nj ruke." Ova molba je znak njihove vjere. Ovi koji su doveli bolesnika, koji dosada nije čuo za Isusa, vjeruju da mu Isus može pomoći. U evanđeljima vidljivo je da Isusovo spasonosno djelovanje uvijek popraćeno i obilježeno je riječju, polaganjem ruku ili doticajem ruke. I u ovom slučaju Isus to čini, stavljajući prste u uši gluhog mucavca i dotičući njegov jezik pljuvačkom. Nakon ozdravljenja bolesnika, mnoštvo zaključuje: „Dobro je sve učinio! On čini da gluhi čuju, a nijemi govore." Ovim riječima prepoznaju da Isus djeluje Božjom snagom koja može ispravljati i mijenjati ono što je išlo krivim ili lošim putem. Te riječi prisutnih svjedoka ozdravljenja aludiraju na riječi iz knjige Postanka: „I vidje Bog što je učinio i bijaše veoma dobro". Bog želi čovjeka vratiti u prvobitno stanje, oslobođeno od grijeha, zla i bolesti, na prvotnu čistoću koju je zamisli i želio. Sva Isusova ozdravljenja su znak da se Bog zalaže za kvalitativan ljudski život u potpunosti i zdravlju. Svojim čudesima ozdravljenja, iscjeljivanja i oslobađanja od zloduha Isus ponovno, u figurativnom smislu, stvara svijet. Kada Bog „dotakne" čovjeka njegov se život mijenja na bolje budući da se to događa milošću ili snagom Duha Svetoga. U našem kršćanskom životu ti „Božji doticaji" su na poseban način sakramenti, u kojima je Krist najaktivniji u našem kršćanskom životu. Zbog toga vjernički život mora uključivati tu sakramentalnu dimenziju. Bez nje je nepotpun i osiromašen. Ono što prati i igra važnu ulogu kod sakramenata je Božja riječ. Zbog toga Marko izričito navodi riječ koju je Isus izgovorio. „Effata" (otvori se")! Izgovarajući „Effata", Isus dotiče uši i usta bolesnika. U ovoj gesti naglašen je odnos prema Božjoj riječi. Važno je duhovno otvaranje ušiju i srca za Božju riječ. Bez slušanja i poslušnosti Božjoj riječi sakramentalni život vjernika nije iskren, pretvarajući se u licemjerje. Cjelokupni kršćanski život je usmjeren i počiva na dubokom zajedništvu s Isusom. Upravo svi sakramenti, napose euharistija, doprinose tom sjedinjenju s Njime. Božja riječ želi ukloniti svaku prepreku između nas i Isusa, otvoriti spasenju sva vrata našega srca. Neka Gospodin svojom Riječju dotakne u nama sve ono zatvoreno i ranjeno i otvori nas za život u radosti i punini. Marko Bijelić OP