Na Božjoj strani

amormutuo1Tko god čini dobro na Božjoj je strani. Činiti dobro i borba protiv zla nije isključivo povlastica ili monopol kršćana, Isusovih učenika i nasljedovatelja. Na upozorenje i primjedbu apostola Ivana da su susreli stranca, nekoga izvan njihova kruga, koji u Isusovo ime izgoni zloduhe, te da su mu branili, Isus zauzima stav "duhovne nesebičnosti": "Ne branite mu... Tko nije protiv vas, za vas je". Očito da postoje i oni, potaknuti i nadahnuti Duhom Svetim, koji u stvarnosti žive "Radosnu vijest" i izvan grupe Isusovih učenika, boreći se protiv svakog vrsta zla.

Doduše, za razliku od evanđelista Marka i Luke koji navode te Isusove riječi: "Tko nije protiv vas, za vas je" (Mk 9,40 i Lk 9, 50), Matej donosi Isusove riječi: "Tko nije sa mnom, protiv mene je" (Mt 12, 30). Na prvi pogled, površno bi se moglo zaključiti da se te Isusove riječi sukobljavaju i suprotstavljaju. Ipak se ne radi o međusobnom isključivanju, nego nadopuni. Isus želi upozoriti svoje učenike, i danas, da je opasno povlačiti granice između nas i njih, drugih i drugačijih. U velikoj smo opasnosti ako si sami prisvojimo pravo da određujemo tko je Isusov učenik tj. kršćanin. Danas vrijedi opaska nekih crkvenih otaca iz prvih kršćanskih stoljeća kako su mnogi koji su "u Crkvi" izvan nje su, dok neki koji su "izvan Crkve" u njoj su. Naše nije činiti diobu i povlačiti razdjelnice i granice spasenja. To je isključivo Božje pravo, koje će izvršiti na posljednjem sudu prema Isusovim riječima iz Mt 25. Također ovim riječima Isus želi nam dati jasnu poruku da se ljubav prema Njemu ne pokazuje mržnjom prema onima koji ne pripadaju njegovom stadu, čak niti mržnjom onih za koje se čini ili pretpostavlja da su Isusovi neprijatelji ovdje na zemlji. Pri tome ozbiljno moramo shvatiti Isusov nalog: "Ljubite svoje neprijatelje". Isus je ljubio svoje neprijatelje i protivnike i umro je za sve ljude. Onaj tko ne pristaje uz Krista, ljubeći one koje je i Krist ljubio, okreće se protiv Krista. U odnosu prema svakom čovjeku Isus od nas ne traži da naglašavamo i ističemo međusobne razlike, nego spremnost vidjeti, prepoznati i podržati dobro u drugima i drugačijima. Sam Petar će kasnije posvjedočiti : „Sada uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego- u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu (Dj 10, 34-35). Kršćanima ne dolikuje bahata isključivost budući da Crkva, Božji narod, nije elitistička zajednica, koja, u vlastitoj superiornosti, prezirala bi druge i drugačije. Marko Bijelić OP