Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

bedste-mobilabonnement-til-familie-600x366Više puta u evanđeljima susrećemo situacije u kojima farizeji, postavljajući pitanje ili problem, nastoje Isusa uhvatiti u zamku kršenja ili suprotstavljanju zakonu (Mojsijevu). Jedno od tih problematičnih pitanja je pitanje o mogućnosti rastave braka. Iako je već Isus u evanđelju istaknuo da nije došao dokinuti nego dopuniti i izvršiti Zakon, ipak upozorava da propisi Mojsijeva zakona nisu apsolutni.

Iznad ljudskih zakona uvijek su božanske zapovijedi, koje su izraz i posljedica izvornoga (Božjeg) zakona stvaranja. Isus farizejima i slušateljima jasno daje do znanja da mogućnost rastave, koju je Mojsije dopustio u određenim slučajevima, nije u sladu s Božjom voljom nego je izraz popustljivosti tvrdoći ljudskog srca, odnosno jedan vid neposlušnosti Božjoj volji. Isus se poziva na Božji čin stvaranja čovjeka kao muško i žensko. Muškarac i žena su stvoreni u spolnoj različitosti, ali u toj različitosti pozvani su na jedinstvo u nadopunjavanju, na nerazdvojno sjedinjenje koje se tiče čitavoga njihova osobnog postojanja. K tome još, obadvoje kao bračni par, muškarac i žena, slika i prilika su Božja. Kasnije će Isus učenicima u kući na samo, nakon susreta s farizejima, opet potvrditi nerazrješivost bračne veze, ali s naglaskom na jednakoj odgovornost muškarca i žene u odnosu na Božju zapovijed: „Ne učini preljuba!" Isusove riječi: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja" jamstvo su Božje jedinstva čovjeka i žene, nerazrješivosti bračne veze i ravnopravnosti muškarca i žene u braku. Polazeći od neraskidiva zajedništva u braku, gdje dvoje (muškarac i žena) postaju jedno tijelo, svaka rastava i novo bračno zajedništvo postaju brakolomstvo i preljub prema prethodnom bračnom drugu. Budući da se radi o Božjoj stvoriteljskoj volji, ženidbena veza između muškarca i žene nije predmet njihove samovolje. U braku dostojanstvo supružnika zaštićeno je obostranom vjernošću. Na temelju Božje volje izražene u stvaranju, Isus se suprotstavlja rastavi braka. Na temelju vjernosti Isusu, Spasitelju i učitelju, Crkva je Kristova (Isusova) i zbog toga je Crkva uvijek kroz povijest osuđivala brakolomstvo i podupirala nerazrješivost ženidbe. Sakrament ženidbe je za Crkvu znak Kristove vjernosti njoj i uvodi je u srce Božjeg saveza sa svojim narodom. Bračna zajednica je slika ljubavi Boga prema nama, Crkvi. Božja ljubav se odražava u bračnom paru, u njihovoj želji za zajedničkim životom i otvorenosti životu. Dopustiti i prihvatiti razrješivost braka, sjedinjenja između muža i žene, značilo bi zanijekati ili posumnjati da je bračna zajednica vjerodostojna slika Boga i njegove ljubavi. Zbog svega rečenoga brak je više od uzajamne ljubavi muškarca i žene. On je sveta ustanova Božja, otajstvo Božje ljubavi, nešto nadosobno. Sam Bog je jamac nerazrješivosti bračne zajednice muža i žene. Nijedna ljudska slabost ne može razvrći ono što Bog drži sjedinjenim. Marko Bijelić OP