Služiti svima: put ljubavi k istinskoj slobodi

octubre-18-copiaMarko u svom evanđelju donosi tri Isusova navještaja muke, tj. vlastitog izručenja u ruke farizeja i pismoznanaca. Sva tri Isusova nagovještaja predanja vlastita života u Jeruzalemu primljena su od Isusovih učenika s nerazumijevanjem, nevjericom i strahom. Apostoli pokazuju u sva tri slučaja sporost u razumijevanja Isusova poslanja i puta.

Nakon prvoga navještaja Petar će ga čak pokušati odvratiti od toga, protiveći se takvom ishodu, koji za Petra znači potpuni neuspjeh i debakl. Nakon trećeg Isusova govora o muci i smrti, Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi pristupaju mu s neobičnom molbom. Traže od Isusa „garanciju", tj. jamstvo da će u Isusovoj slavi, nakon smrti i uskrsnuća, sjediti mu jedan s zdesna, a drugi slijeva. To traženje najboljih (počasnih) mjesta od strane Jakova i Ivana potaklo je ljutnju i srdžbu kod drugih apostola, što će Isusu poslužiti da im održi lekciju o temeljnom principu ili zakonu koji treba obilježavati međusobne odnose njegovih učenika (kršćana). Radi se o počelu služenja. „Tko hoće da među vama bude najveći,neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga." Temelj i razlog za ovaj novi i "revolucionarni" način držanja i ponašanja među Isusovim učenicima nalazi se u Sinu Božjem i njegovom utjelovljenju. Isus Krist je došao u ovaj svijet kako bi ljude spasio od moći smrti zalaganjem i predanjem svoga života. Zbog toga je kršćanski način života uvijek u sebi služenje životu drugih, a ne služenje sebi životom drugih. Oni koji žive na račun drugih u isključivoj brizi samo za sebe, uvijek spremni za „laktaranje za prva mjesta", ne mogu biti istinski Isusovi učenici. Takav stil ili način življenja je nijekanje Isusova načina života i u potpunoj je suprotnosti s logikom Božje ljubavi na križu. Ljubav ne gospodari nego služi, darivajući vlastiti život drugome. Isusova pouka je da čovjek sebe može jedino na taj način ostvariti: ljubeći odnosno služeći. Ljubav koja se ne boji služenja, nema u sebi želju da bude nad drugima. Nju jedino zanima biti s onim kome je upravljena. Kroz služenje mi, kršćani, odričemo se napasti i teženje onih koji žive po duhu svijeta i čeznu za slavom ovoga svijeta: biti iznad drugih. Isusova slava i slava svijeta su različite. U jednoj se služi, a u drugoj se vlada. Biti kršćanin, Isusov učenik, znači težiti za Isusovom slavom, u koju dolazimo isključivo putem njegove ljubavi. Isus ljubi čovjeka, služeći mu u cilju njegova dobra i punine. To je i naš kršćanski način življenja: služiti Bogu, birajući biti poslužitelj svima, napose siromašnima i u potrebi. Tko služi drugome, daruje mu vlastiti život, što je čin i dokaz autentične slobode.   Marko Bijelić OP